Zaštitnik za oblast prava djeteta, mladih i socijalnog staranja Snežana Mijušković kazala je u razgovoru za „Dan” da je u Crnoj Gori evidentan problem broja osnovno-školskih ustanova u odnosu na broj stanovnika, naročito u Podgorici, ali i nedostatak ljekara specijalista za djecu. Ona ističe da je neophodno jačanje kapaciteta zdravstvenih ustanova radi obezbjeđenja adekvatne i dostupne zdravstvene zaštite za djecu.
– Zapažamo da usluge zdravstvene zaštite nijesu podjednako dostupne svoj djeci, da i dalje nedostaju pojedini stručnjaci za rad sa djecom, kao i da je nedovoljan broj stručnjaka u odnosu na potrebe, da se javljaju problemi koji se odnose na liječenje u inostranstvu, uključujući i troškove boravka, da pojedini objekti nijesu pristupačni mališanima sa smetnjama u razvoju, da nije obezbijeđena adekvatna zaštita mentalnog zdravlja djece i da je i dalje prisutan problem stomatološke zaštite najmlađe populacije sa smetnjama u razvoju – ocijenila je Mijušković, povodom Dana djeteta, 20. novembra.
Ona navodi da se zapaža određeni napredak u poštovanju prava djece, ali su i dalje prisutne slabosti i razlike u ostvarivanju prava najmlađih na relaciji sjever-jug, selo – grad i u pogledu ostvarivanja prava ranjivih kategorija mališana.
– Problem niskog obuhvata djece predškolskim vaspitanjem i obrazovanjem i pored preduzetih mjera i kampanja i dalje je prisutan. Postojeća mreža predškolskih ustanova u Crnoj Gori ne obezbjeđuje dostupno i kvalitetno predškolsko obrazovanje i vaspitanje svoj djeci. Evidentno je da u mnogim opštinama nije organizovano obrazovanje i vaspitanje za djecu jasličnog uzrasta, a preopterećenost ustanova prisutna je, osim u Podgorici, i u drugim većim gradovima. Evidentan je problem broja osnovno-školskih ustanova u odnosu na broj stanovnika, a naročito u Podgorici. Takođe, nijesu svi školski objekti u potpunosti prilagođeni djeci sa smanjenom pokretljivošću. Uočava se da postoji veliki broj igraonica i drugih prostora namijenjenih za boravak i igru djece, a koji nijesu adekvatno zakonski regulisani – istakla je Mijušković.
Dodaje da iako se dosta radi na inkluzivnom obrazovanju djece sa invaliditetom upitan je kvalitet određivanja i sprovođenja individualnih programa, praćenja jednom određenog programa i stepen obrazovanja koje dijete zaista stiče.
Mijušković upozorava i da vršnjačko nasilje postaje sve učestalija pojava pa je neophodno jačanje psihološko-pedagoških službi u školama, koje bi pružale potrebnu podršku djeci, roditeljima i nastavnom osoblju. Ona navodi da se uočava i nedostatak profesionalnih kapaciteta da adekvatno odgovore na slučajeve nasilja nad djecom, posebno u oblasti prepoznavanja, zaštite i podrške.
– Neophodno je i jačanje kapaciteta zdravstvenih ustanova radi obezbjeđenja adekvatne i dostupne zdravstvene zaštite za djecu. Zaštitnik zapaža da usluge zdravstvene zaštite nijesu podjednako dostupne svoj djeci, da i dalje nedostaju pojedini stručnjaci za rad sa mališanima, kao i da je nedovoljan broj stručnjaka u odnosu na potrebe, da se javljaju problemi koji se odnose na liječenje u inostranstvu, uključujući i troškove boravka, da pojedini objekti nijesu pristupačni djeci sa smetnjama u razvoju, da nije obezbijeđena adekvatna zaštita mentalnog zdravlja najmlađih i da je i dalje prisutan problem stomatološke zaštite mališana sa smetnjama u razvoju – istakla je Mijušković.
Ona upozorava da djeca u porodično-pravnim postupcima i dalje ostaju nevidljiva.
– Sudovi nerijetko na pravi način ne prepoznaju važnost uloge koju dijete ima u ovim sporovima. Takođe, organi starateljstva ne koriste svoja ovlašćenja u slučajevima zanemarivanja roditeljskih prava, zloupotrebe djece i manipulativnog ponašanja roditelja. Zato je neophodna kontinuirana edukacija sudija, advokata, zaposlenih u centrima za socijalni rad i drugih učesnika u svim postupcima o primjeni konvencijskog prava – prava djeteta na iznošenje njegovog mišljenja i prava na zaštitu najboljeg interesa djeteta. Potrebno je i ujednačavanje sudske prakse prilikom izvršenja pravosnažnih odluka, koje se odnose na ostvarivanje kontakta između djece i roditelja sa kojima ne žive – izjavila je Mijušković.
Dodala je da se i dalje uočava nedostatak servisa koji bi pružali savjetodavne usluge i podršku roditeljima i djeci vezano za pitanja roditeljskog staranja, odnose u porodici i poteškoće sa kojima se roditelji i mališani suočavaju tokom odrastanja.M.S.
Siromašni najranjiviji
Zaštitnik smatra da je neophodno da MONSTAT počne sa objavljivanjem podataka koji se odnose na procjenu siromaštva, jer su oni pokazatelj stanja i osnova za planiranje politika usmjerenih na zaštitu lica od siromaštva i socijalne isključenosti.
– Kao što smo i do sada isticali, siromašni su najranjivija kategorija stanovništva, a siromaštvo samo po sebi izvor mnogih prolema i najčešće uzročnik višestruke diskriminacije, a pogotovo kada su upitanju djeca. U ovom kontekstu ukazujemo na posebno težak položaj djece koja žive i rade na ulici, bave se prosjačenjem i skitnjom – navodi Mijušković.
Dobili 167 žalbi zbog kršenja prava
Zaključno sa 15. novembrom u ovoj godini je u Instituciji zaštitnika ljudskih prava formirano 167 predmeta koji se odnose na zaštitu prava djeteta. U taj broj spadaju obraćanja djece, roditelja/staratelja kao i predmeti iz ove oblasti koji su pokrenuti po sopstvenoj inicijativi.
– Pritužbe u oblasti dječijih prava imaju tendenciju rasta iz godine u godinu, što je rezultat neposrednog rada sa djecom od strane predstavnika ombudsmana, kao i promotivnih aktivnosti u dijelu dječijih prava. Mišljenja smo da veći broj pritužbi nije rezultat većeg kršenja prava djeteta, već da je to prvenstveno odraz povećanja vidljivosti uloge institucije u javnosti, jačanja povjerenja u njen rad kao i približavanja djeci – što je rezultat neposrednog rada sa djecom od strane predstavnika institucije Zaštitnika kao i promotivnih aktivnosti. Kao i ranijih godina, pritužbe su se uglavnom odnosile na ostvarivanje prava na obrazovanje, socijalnu i dječiju zaštitu i postupanje pravosudnih organa. Podnosioci su u pritužbama ukazivali na poteškoće u ostvarivanju statusnih prava, nedostupnost usluga socijalne i dječije zaštite, poteškoće u ostvarivanju zdravstvene zaštite, prekobrojnost djece u predškolskim ustanovama, probleme u ostvarivanju inkluzivnog obrazovanja, neadekvatno ocjenjivanje i odnos nastavnika prema učenicima, dugotrajnost sudskih postupaka u porodično pravnim sporovima i zaštitu najboljeg interesa djeteta i drugo – naglasila je Mijušković.