Korisnicama naknada po osnovu rođenja djece zakonito su smanjena primanja sa 336 i 192 eura na 264 i 144 eura, ocijenio je Upravni sud. Sud je objavio prve odluke donijete po tužbama majki, koje su podnijele osporavajući rješenja kojima su im naknade smanjene, i ocijenio da su nadležni centri za socijalni rad to uradili u skladu sa zakonskim propisima koji su važili u to vrijeme.
Komentarišući ovakve odluke, predstavnik Koordinacionog odbora korisnica naknada Željka Savković kazala je da su majke očekivale takvu presudu, te da nastavljaju svoje procese pred ostalim sudskim instancama, kako bi u krajnjem, došle do Strazbura. Ona je navela da im se javilo nekoliko majki koje su dobile presude Upravnog suda, kojim su im tužbe odbijene kao neosnovane.
– Oni su se apsolutno složili s Ustavnim sudom da je sasvim u redu što nam je doživotno stečeno pravo oduzeto. Moglo se očekivati, ali smo se opet negdje nadali da će neke institucije države Crne Gore raditi po zakonu – kazala je Savkovićeva za „Dan”.
Ona je naglasila da će majke do kraja poštovati proceduru i da će nastaviti svoju borbu. Savkovićeva je istakla da su majke izložene novom maltretiranju, odnosno da centri za socijalni rad u svim opštinama, osim u Podgorici, odbijaju da prime zahtjeve korisnica kojim je naknadno priznato pravo na naknadu po osnovu radnog staža na određeno.
– Majkama neće da prihvate zahtjev za naknadu, iako po zakonu moraju da prihvate svaki zahtjev koji im dođe na arhivu. Žene maltretiraju i vraćaju. Takvo ponašanje pravdaju time da nijesu dobile nikakav pravilnik, odnosno odluku po kojoj treba da postupaju – kaže Savkovićeva.
U jednoj od tužbi, korisnica naknade podnijela je tužbu protiv Ministarstva rada i socijalnog staranja jer je odbilo žalbu na rješenja Centra za socijalni rad za opštine Kotor, Tivat i Budva, kojim je odlučeno da ona nastavlja sa korišćenjem prava na naknadu po osnovu rođenja troje ili više djece, u iznosu od 264 eura mjesečno, počev od 17. januara 2017. godine i zamijenjeno rješenje od 11. februara 2016.
U tužbi je ukazano da je rješenje kojim joj je priznato pravo na naknadu od 336 eura postalo pravosnažno i konačno, te da je ovo pravo ostvarila na osnovu odredaba Zakona o socijalnoj i dječjoj zaštiti. Podnositeljka tužbe je ocijenila da pravo na naknadu predstavlja njeno neotuđivo i stečeno pravo, koje se, po navodima iz tužbe, ne može naknadno ukinuti, odnosno izmijeniti. Majka smatra da su joj nadležne institucije prekršile ustavne odredbe koje propisuju zabranu povratnog dejstva zakona.
Sud je u presudi citirao odredbu člana 54a stav 1 Zakona o socijalnoj i dječjoj zaštiti, kojom je propisano da žena koja rodi troje ili više djece ima pravo na mjesečnu naknadu od 264 eura.
– U ovoj stvari sporan je način na koji je naknada umanjena. Ocjena suda je da je to učinjeno na zakonit način, u skladu s materijalnim propisima koji su važili u vrijeme donošenja prvostepenog rješenja – konstatovalo je vijeće sudija Upravnog suda.
Kako pojašnjavaju, Zakonom o izmjenama i dopunama Zakona o socijalnoj i dječjoj zaštiti, odredbom člana 2, izvršena je izmjena člana 54a zakona, tako da je propisana visina naknade po osnovu rođenja troje ili više djece u iznosu od 264 eura.
– Odredbom člana 13 ovog zakona, dodat je član 176b, koji propisuje da lica koja su do dana stupanja na snagu ovog zakona ostvarila pravo iz člana 54a i 54b, nastavljaju sa korišćenjem tog prava, odnosno naknade od 264 eura (stav 1), kao i da će centri za socijalni rad uskladiti rješenja o naknadama sa novim zakonom u roku od 30 dana od dana stupanja na snagu (stav 2) – navodi se u presudi.
Sudije smatraju da su upravni organi pravilno primijenili materijalno pravo tako što su novim rješenjem izmijenili ranije donijeto rješenje, i odredili visinu naknade od 264 eura mjesečno.
– Prelazne i završne odredbe iz člana 176b Zakona o socijalnoj i dječjoj zaštiti su propisivale obavezu nadležnih javnopravnih organa da u predviđenom roku izvrše usklađivanje rješenja sa izmijenjenim materijalno-pravnim odredbama, pri čemu je izričito propisano da korisnice prava na naknadu nastavljaju sa korišćenjem tog prava u iznosu od 264 eura mjesečno. Stoga, nije bilo mjesta poništenju prvostepenog rješenja zbog pogrešne primjene materijalnog prava, jer to rješenje direktno proističe iz citiranih odredaba Zakona o socijalnoj i dječjoj zaštiti – konstatovano je u sudskoj odluci.
Sud je, kako se navodi u obrazloženju, cijenio i navode tužbe da se u ovoj pravnoj stvari radi o neotuđivom i stečenom pravu tužilje, te da je nemoguće primijeniti odredbe Zakona o socijalnoj i dječjoj zaštiti usled Ustavom propisane zabrane povratnog dejstva zakona, ali je našao da su ovi navodi bez uticaja na ocjenu zakonitosti rješenja u upravnom sporu, kao i da ova pitanja nijesu mogla uticati na odluke upravnih organa u ovoj pravnoj stvari.A.O.
Tvrde da su neosnovani navodi iz tužbe
Sudije smatraju da su neosnovani i navodi iz tužbe, koji se odnose na nepostojanje zakonskog osnova za mijenjanje rješenja.
– Pored citiranih materijalnih odredaba, mijenjanje rješenja u ovoj pravnoj stvari ima utemeljenje u odredbama Zakona o opštem upravnom postupku, koje uređuju pravne posledice ukidanja rješenja. Naime, odredbom člana 262 stav 1 ZUP-a je propisano da se ukidanjem rješenja ne poništavaju pravne posledice koje je rješenje već proizvelo, ali se onemogućava dalje proizvođenje pravnih posledica ukinutog rješenja, pri čemu se dejstvo mijenjanja rješenja izjednačava s dejstvom ukidanja u smislu citirane odredbe, jer, u procesnom smislu, izrazi ukidanje i mijenjanje rješenja i imaju isti smisao. U konkretnom slučaju, umanjenje naknade od 264 eura izvršeno je uz poštovanje pravila o pravnim posledicama ukidanja, jer prvostepeno rješenje ne utiče na pravne posledice koje su nastupile prije donošenja ovog rješenja, već samo uređuje način ostvarivanja prava na naknadu za ubuduće, u skladu s izmjenama materijalnih propisa koje su u međuvremenu nastupile – navodi se u tužbi.