Kompanija „Primorka” bila je nekada jedina domaća fabrika sa programom proizvodnje maslinovog i suncokretovog ulja, kao osnovicom oko koje se razvila ostala proizvodnja. Nekada je ova kompanija zapošljavala 1.400 ljudi. Radnici kažu da je privatizovanjem preduzeća od strane kompanije „Krisma”, vlasništvo Nebojše Boškovića, koji dovodi stručnjake iz Srbije na čelu sa Svetozarom Markovićem, počinje naglo urušavanje svih proizvodnih pogona, osim pogona za proizvodnju hljeba i peciva. Ostali pogoni su srušeni, devastirani i istopljeni u nikšićkoj Željezari. Danas se radnicima duguje oko 400.000 eura.
Bivši radnik i sindikalac Dževdet Đedo Begzić podsjeća da je privatizacija „Primorke” primjer kako se namjerno uništavaju preduzeća da bi se obogatili tajkuni.
– U „Primorku” prvo dolazi „Atlas grupa”, čiji predstavnici nisu ništa uradila, osim što je pedesetak radnika obuhvaćeno otpremninama od 3.000 do 5.500 eura. Zatim, dolazi „Krisma” 2008. godine, u trećem mjesecu, kada i kreće sunovrat „Primorke”, iako je bilo riječi da smo dobili pravog strateškog partnera. Broj radnika se smanjio na 500, a samo dva mjeseca kasnije uveden je stečaj. Navodno da je to urađeno na inicijativu „Lovćen osiguranja”, a zna se da se radilo o dugu „Primorke” od prije deset godina. Kreću problemi za radnike koji rade, a ne primaju plate. Ne ide im radni staž, ne uplaćuju se doprinosi. Međutim, rukovodeći kadar Svetozar Marković, Nebojša Bošković i najbliži saradnici, imaju poseban ugovor o radu, i naravno, oni primaju plate. Radnici se šalju kući, a nakon stečaja ostalo je samo 155 radnika AD „Primorka”. Velika dugovanja, a ljudi se tjeraju kući. Ostala je da radi pekara sa 80 radnika. Međutim, ubrzo i radnici pekare ne primaju plate, i ne uplaćuje im se radni staž. Počinju da negoduju, da se okupljaju. Pekara ipak nastavlja da radi, nakon što se promijenilo ime preduzeća, uz obećanje da će se stara dugovanja riješiti kroz novo preduzeće – ispričao je Begzić.
On je tužilaštvu podnio prijavu zbog svega što se dešavalo u toj fabrici, a Specijalno državno tužilaštvo je početkom ove godine pokrenulo istragu zbog garancije od četiri miliona koja je data Primorci, a koja nije utrošena u fabriku, zbog čega je i odobrena.
Bivši radnik Dragan Rondović kaže da se sve radnje izvode bez tendera, a novac se bez kontrole sliva u džepove vlasnika.
– Pogon pekare koriste za nelegalne radnje kako bi sebi stvorili protivpravnu korist. To rade na način što naprave određena dugovanja, kako prema radnicima tako i prema dobavljačima i državi, a koja obično nisu mala, zatim uvedu stečaj i mijenjaju ime preduzeća – kazao je Rondović i dodao da je od 3.3.2008. do 15.1.2014. fabrika šest puta mijenjala ime, a pet puta uvodila stečaj.
– To znači da vlasnička struktura uvodi stečaj i sama sebi namješta tender, tako da ponovo okupljaju preduzeće. Radnici u pekari su obustavili proizvodnju i svih 80 je otišlo na biro rada – zaključio je Rondović.
D.S.
Završili na ulici
Begzić je naveo da je stečajni upravnik Žarko Ostojić dozvolio rušenje svih pogona, osim pekare, i sve se pretvarilo u staro gvožđe i prevozi u željezaru Nikšić.
– Ostojića vidimo kao jedinog krivca za sve što se radnicima izdešavalo. Radnicima nije povezan radni staž, nisu im uplaćene otpremnine, pa dug iznosi oko 400.000 eura bez poreza i doprinosa za period 2008-2014 – rekao je Begzić.
Istakao je da su radnici ostali praktično na ulici.
– Nemoguće je da neko od njih traži radno mjesto, jer se u prosjeku radi o starosnoj dobi od 55 do 65 godina, a pojedinci su čak 30, 40 godina radili isključivo noćnu smjenu. Na birou rada ne mogu da ostvare nikakva prava, pa traže finansijsku pomoć, a u penziju koju zakon garantuje, u stečaju se ne može poći zbog neuplaćenog radnog staža. U pitanju je takvih 90 radnika – kazao je Begzić.