Vlada je u proteklih desetak godina bila jako velikodušna po pitanju izdavanja garancija, što su građani i te kako osjetili, kao i državni budžet iz kojega je plaćeno blizu 200 miliona, jer brojna preduzeća nisu vraćala kredite.
Uprkos tolikom iznosu plaćenih garancija, prema podacima Ministarstva finansija, ukupne državne grancije na kraju septembra iznosile su 321,09 miliona eura, što je 7,63 odsto bruto domaćeg proizvoda (BDP).
– Od navedenog iznosa, oko 268,7 miliona iznosile su ino-garancije, dok su domaće iznosile 52,35 miliona – piše u nacrtu programa ekonomskih reformi (PER) od 2018. do 2020. godine.
U ovoj godini, za razliku od prethodnih, nije bilo aktiviranja državnih garancija. U dokumentu Vlade nije precizirano na koja se sve preduzeća odnose garancije.
Prema ranijim podacima, Vlada je od 2008. do 2015. godine izdala blizu 625 miliona eura garancija, od čega je iz budžeta plaćen 181 milion eura. Najveći iznosi garancija dati su 2009. i 2010. godine – 208 miliona, odnosno 265,55 miliona eura. Od 2014. godine pa do danas iznos garancija na godišnjem nivou smanjio se i kreće se do 30 miliona eura.
U istom periodu u kojem su izdavane garancije, plaćeno je 126,2 miliona za grancije date Kombinatu aluminijuma, za Željezaru 34,5 miliona, Rudnik boksita 6,2 miliona, „Pobjedu” 7,75, Melgoniju Primorku četiri miliona, Mi-rai 1,7 miliona, Fabriku elektroda Piva 1,66 miliona i za „Lenku” 580 hiljada.
U 2017. godini izdato je 13,7 miliona garancija Željezničkoj infrastrukturi i Regionalnom vodovodu, dok je u narednoj godini planirano još sedam miliona garancija za Željezničku infrastrukturu i 20 miliona za Crnogorski elektroprenosni sistem. Iznos za CGES planiran je budžetom za ovu godinu, ali još nije realizovan kredit, pa je davanje garancije prebačeno za 2018. godinu.
Potpredsjednik Demokrata Momo Koprivica smatra da su garancije, odnosno državna pomoć, izdavane, odnosno dodjeljivane na osnovu lošeg zakona.
– Vlada je i prilagodila kvalitet zakona svojim potrebama da privileguje preduzeća i da ih spasava umjesto da ih reformiše. Zakon je dopustio veliku slobodu Vladi. Takođe, ne postoji nezavisna institucija za kontrolu dodjele državne pomoći. Ona je više radno tijelo Vlade, nego čvrst i objektivan kontrolor. Ne može se očekivati objektivna kontrola ako kontrolisani postavlja kontrolora. Takođe, ovaj zakon nije sadržao nijedan mehanizam za objektivnu naknadnu kontrolu svrsishodnosti korišćenja dodijeljene državne pomoći i ponašanja subjekata kojima su pružene garancije. To je produbilo njihovu neodgovornost i neefikasno ponašanje. Vladina politika izdavanja garancija je prebacila poslovne gubitke na državu, odnosno služila je za socijalizaciju gubitaka – rekao je Koprivica.
Prema njegovim riječima, Vlada prilikom izdavanja garancija nije štitila državu od rizika koje je moglo da proizvede neodgovorno ponašanje tih preduzeća, koja su, oslanjajući se na izdate garancije, manje vodila računa o svojim postupcima i čak preduzimala neodgovorne poteze imajući u vidu da sve gubitke mogu svaliti na državu.
D.M.
Uraditi reviziju
Mrtvo slovo na papiru ostale su ocjene i nalazi DRI da nije racionalno i propisno procjenjivan finansijski rizik u slučajevima KAP-a, „Pobjede” i Željezare od strane nadležnih ministarstava i Komisije za kontrolu državne pomoći, kazao je Koprivica.
– Bez ikakve dileme to je činjeno zbog uzajamne razmjene koristi, a na štetu javnog interesa. Neophodno je izvršiti temeljnu reviziju izdatih garancija i sagledati sve fiskalne rizike koji iz njih proizilaze – zaključio je Koprivica.