Pred Komisijom za povraćaj i obeštećenje u Baru juče je održana usmena rasprava radi utvrđivanja činjenica za odlučivanje po zahtjevu Ivana Zubera, sina Lala Zubera, i Anastasije Gregović za povraćaj–obeštećenje velike imovine koju im je vlast oduzela 1946. godine. Jučerašnjoj raspravi prisustvovala je u ime porodice Ambra Deklić, koja je podsjetila da se postupak vodi 14 godina, i da je do sada prvostepena komisija četiri puta uradila nacrt rješenja kojim je usvajala zahtjev porodice Zuber na obeštećenje, ali je Komisija za ujednačavanje postupka četiri puta vraćala predmet, i nije davala saglasnost na tu odluku.
Prema njenim riječima, u 2016. i 2017. godini prvostepena komisija ponovo je izdala predlog za rješenje, koje je Komisija za ujednačavanje osporila i odbacila, ponovo na osnovu žalbi Fonda i zaštitnika.
– Ponavljam, prva stvar koju treba uzeti u obzir nije valjanost naših testova, već regularnost sistema koji ne garantuje zakonitost procesa restitucije. Tu je sistemski problem, prvostepena komisija radi, nema arbitraže, zakon se ne može ispoštovati ovako. Drugo pitanje koje treba zapamtiti jeste da je privatizacija imovine Zubera donijela značajne prihode državi, u iznosu od osam miliona eura. Država je dužna da u pogledu obeštećenja i privatizacije 20 odsto prodaje naših bivših nekretnina plati nama. To nikad nije urađeno – kazala je ona i dodala da predlažu sporazum za obeštećenje na osnovu Zakona o povraćaju, koji je ministar predlagao na prošlogodišnjim sastancima.
Nakon poslednjeg rješenja Fond za obeštećenje je dostavio novi dokaz, tražeći da se rasprava preotvori.
– Taj novi dokaz je dostavljen Komisiji za ujednačavanje postupaka, iako se novi dokaz može iznijeti samo u postupku žalbe, s tim što je žalilac dužan da obrazloži zbog čega taj dokaz nije mogao iznijeti ranije. Na ovaj način urušava se pravni sistem u svim postupcima u kojima se primjenjuje Zakon o opštem upravnom postupku i stvara se jedna nakaradna praksa koja nema uporište ni u jednom drugom procesnom zakonu. Da sada Fond i zaštitnik mogu, ili bilo koja stranka, u svakom postupku da dostavljaju nove dokaze organu koji nije nadležan. Time se samo prolongira ovaj postupak, koji inače dugo traje. Taj novi dokaz od Fonda za obeštećenje mogao je da se dostavi ranije, i on u suštini ne mijenja ništa u pogledu krajnjeg ishoda prava na obeštećenje, ali je istovremeno i protivrječan. Rasprava se odugovlači, i u pitanju je još jedno neosnovano prolongiranje – kazala je ona.
Prema riječima Deklićeve, i prethodni prigovori su bili neosnovani i nedosledni.
– Od 2012. godine od kada je finansijski stručnjak kojeg je imenovalo ministarstvo izvršio procjenu obeštećenja, predstavnici Fonda i zaštitnik su pravili neprekidni napad kako bi se izbjegla naknada za našu porodicu, iako za sve postoje jasni dokazi. Čini se da je samo prvostepena komisija izvršila detaljnu analizu svih dokumenata – navela je Deklić.D.S.
Komentari
Komentari se objavljuju sa zadrškom.
Zabranjen je govor mržnje, psovanje, vrijedjanje i klevetanje. Nedozvoljen sadržaj neće biti objavljen.
Prijavite neprikladan komentar našem
MODERATORU.
Ukoliko smatrate da se u ovom članku krši Kodeks novinara, prijavite našem
Ombudsmanu.
)){kind=small}
