Dnevna štampa Marketing Redakcija Kontakt
Dolaze zbog podataka o Markoviću i Veljoviću * Otpisaćemo dugove za struju, vodu... * u sudaru poginula dva Bosanca * Inspekcija pronašla devet radnika na crno * Iz požara spasio ženu, djecu i rebarca * Dolaze zbog podataka o Markoviću i Veljoviću * Kameron opet konsultuje Brisel
ISSN 1800-6299
  Izdanje: 03-09-2015

Porudzbenica
Rubrike
Pogledajte

Strip Dana

Strip

Riječ Dana
N/A:
N/A

Vic Dana :)

Konj se razbolio.
Došao veterinar i pripisao seljaku lijek za konja.
Tri dana da mu daje lijek, ako konju ne bude bolje
morat će ga ubiti.
To čula svinja.
Prvi dan, konju nije bolje, drugi dan također. Priđe
mu svinja i kaže:
"Molim te ustani, moraš ozdraviti" ali konj ne ustaje.
Treći dan - konj ne ustaje.
Svinja ga opet moli, kaže mu da će ga ubiti ako ne
ustane.
Odjednom konj ustaje i polako izlazi iz stale.
Svi se raduju i seljak kaže veterinaru:
"Ovo moramo proslaviti, večeras ću zaklati svinju".

Poanta priče: Ne miješaj se u tuđa posla!







Arhiva
Dan:
Mjesec:
God:

Razno
Uclani se

Feljton - datum: 2015-08-30 SOLOVJEV: RASPUTINOV NASLEDNIK Pod komandom carice Aleksandre Fjodorovne Sudski istražitelj N.A. Sokolov u svojoj knjizi „Ubistvo carske porodice“ rasvijetlio je lik i ulogu Solovjeva, Rasputinovog zeta i naslednika, koji je učestvovao u izdaji carske porodice i svoje domovine
Dan - novi portal
22. no­vem­bra 1918. go­di­ne N.N. ofi­cir, na svo­ju ini­ci­ja­ti­vu, pri­ja­vio se u Je­ka­te­rin­burg kod mog pret­hod­ni­ka, čla­na su­da Ser­ge­je­va i dao mu sle­de­ću iz­ja­vu: „Kad sam sa­znao da Vi vo­di­te is­tra­gu o ubi­stvu ca­ra Ni­ko­la­ja Alek­san­dro­vi­ča i čla­no­va nje­go­ve po­ro­di­ce, ja sam od­lu­čio da Vam se ja­vim i is­pri­čam sle­de­će či­nje­ni­ce. Kao ofi­cir pu­ka, ko­ji je bio pod ko­man­dom ca­ri­ce Alek­san­dre Fjo­do­rov­ne, ja i još ne­ki ofi­ci­ri, ko­ji su bi­li oda­ni car­skoj po­ro­di­ci, po­sta­vi­li smo se­bi za cilj da pru­ži­mo naj­ve­ću mo­gu­ću po­moć uhap­še­nom ca­ru i nje­go­voj po­ro­di­ci. Ci­je­lu pro­šlu zi­mu sam pro­veo u Tju­me­nu, gdje sam upo­znao Bo­ri­sa Ni­ko­la­je­vi­ča So­lo­vje­va, ko­ji je bio ože­njen sa kćer­kom ču­ve­nog Gri­go­ri­ja Ras­pu­ti­na. So­lo­vjev je ne­ka­ko sa­znao za moj do­la­zak u Tju­men i od­mah mi sa­op­štio da je on za­du­žen za or­ga­ni­za­ci­ju, ko­ja ima za cilj svo­ga ra­da da ču­va in­te­re­se uhap­še­ne car­ske po­ro­di­ce u To­bolj­sku, ta­ko što će stal­no pra­ti­ti uslo­ve ži­vo­ta ca­ra, ca­ri­ce i nji­ho­ve dje­ce, što će vo­di­ti ra­ču­na o snab­di­je­va­nju po­ro­di­ce ra­znim stva­ri­ma i na­mir­ni­ca­ma, ko­je se od­no­se na po­bolj­ša­nje is­hra­ne i smje­šta­ja i na kra­ju da pre­du­zme mje­re za od­stra­nji­va­nje lju­di, ko­ji šte­te ostva­re­nju ci­lja. Pre­ma ri­je­či­ma So­lo­vje­va, svi ko­ji su sa­gla­sni sa ci­lje­vi­ma i za­da­ci­ma na­ve­de­ne or­ga­ni­za­ci­je, mo­ra­ju se ja­vi­ti nje­mu, pri­je ne­go što po­ku­ša­ju da pru­že po­moć car­skoj po­ro­di­ci u ne­kom ob­li­ku, u su­prot­nom, ta­ko mi je go­vo­rio So­lo­vjev, on će sta­vi­ti `veto` na ta­kve od­lu­ke i rad­nje li­ca, ko­ja to ra­de bez nje­go­vog zna­nja. Sta­vlja­ju­ći `veto` So­lo­vjev je isto­vre­me­no te ne­po­slu­šne pre­da­vao so­vjet­skim vla­sti­ma, ta­ko je jed­nom pri­li­kom pre­dao bolj­še­vi­ci­ma dva gar­dij­ska ko­njič­ka ofi­ci­ra i jed­nu da­mu. Ime­na i pre­zi­me­na tih lju­di ni­je­sam sa­znao, a ove či­nje­ni­ce iz­no­sim na osno­vu pri­če So­lo­vje­va“.
Iako ka­sno, N.N. ofi­cir je uspio da se oslo­bo­di So­lo­vje­va i nje­go­vog pri­ti­ska i nad­zo­ra. On ni­je do­šao od­mah kod su­di­je Ser­ge­je­va. Sve lo­še što je pre­ži­vio u Tju­me­nu pri­čao je ne­kim dru­gim lju­di­ma.
U ma­ju 1918. go­di­ne u To­boljsk je sti­gao ofi­cir Melj­nik. On je bio ože­njen Ta­tja­nom, kćer­kom dok­to­ra Bot­ki­na. N.N. ofi­cir se upo­znao sa mla­dim brač­nim pa­rom Melj­nik i on im je mno­go šta is­pri­čao.
Melj­nik iz­ja­vlju­je: „O to­me šta je ra­dio So­lo­vjev u Tju­me­nu čuo sam mno­go od N.N. ofi­ci­ra, ko­je­ga je po­sla­la pe­tro­grad­ska or­ga­ni­za­ci­ja u To­boljsk, no on je bio pri­si­ljen da osta­ne tu u Tju­me­nu vi­še od če­ti­ri mje­se­ca, gdje je ta­da bio i So­lo­vjev. Sa­mo je jed­nom So­lo­vjev do­zvo­lio N.N. ofi­ci­ru da ode u To­boljsk na je­dan dan, a to se de­si­lo istog da­na, ka­da je car­ska po­ro­di­ca od­ve­ze­na iz To­bolj­ska u Je­ka­te­rin­burg pod prat­njom bolj­še­vi­ka. Na mo­je pi­ta­nje za­što je N.N. ofi­cir slu­šao ta­ko sli­je­po So­lo­vje­va, N.N. ofi­cir mi je re­kao da mu je So­lo­vjev is­pri­čao ka­ko je pre­dao dva ofi­ci­ra voj­nim vla­sti­ma u Tju­me­nu, za­to što su oni išli u To­boljsk bez nje­go­ve do­zvo­le, sa či­me je So­lo­vjev mo­rao lič­no bi­ti upo­znat. So­lo­vjev je re­kao N.N. ofi­ci­ru da će sve ofi­ci­re ko­ji pu­tu­ju u To­boljsk bez nje­go­vog odo­bre­nja, pre­da­ti vla­sti­ma“.
Pu­kov­nik Bot­kin, brat dok­to­ra Bot­ki­na, iz­ja­vlju­je: „N.N. ofi­cir mi je pri­čao da su do­la­zi­li ofi­ci­ri iz ra­znih or­ga­ni­zo­va­nih udru­že­nja kod So­lo­vje­va u Tju­men i pre­da­va­li mu no­vac za go­re na­ve­de­nu na­mje­nu, jer So­lo­vjev ni­je do­zvo­lja­vao tim ofi­ci­ri­ma da pro­đu u To­boljsk, a do­bi­je­ni no­vac je za­dr­ža­vao za se­be. Te ofi­ci­re, ko­ji su po­ku­ša­va­li da pro­đu u To­boljsk bez nje­go­vog odo­bre­nja, So­lo­vjev je pre­da­vao bolj­še­vi­ci­ma“.
On je do­zvo­lio N.N. ofi­ci­ru da ode u To­boljsk sa­mo je­dan dan. Ka­rak­te­ri­stič­no je da je to bio dan kad je Ja­ko­vljev od­vo­dio ca­ra. N.N. ofi­cir se sreo sa nji­ma na pu­tu.
Vi­dje­li smo da je ca­ri­ca ra­ču­na­la na Tju­men kao na glav­nu ba­zu, u ko­joj „do­bri ru­ski čo­vjek“ vr­ši svo­je pri­pre­me za spa­sa­va­nje po­ro­di­ce. No, ona je po­ve­zi­va­la i ob­je­di­nja­va­la u jed­nu cje­li­nu i Tju­men, u ko­jem je bio So­lo­vjev, i Omsk, oda­kle je do­šao De­mja­nov.
Bez ima­lo dvo­u­mlje­nja, i So­lo­vjev i De­mja­nov su bi­li po­ve­za­ni i ra­di­li na za­jed­nič­kom za­dat­ku.
Ali ulo­ga De­mja­no­va je bi­la do­pun­ska, on je po­ma­gao Ja­ko­vlje­vu da spro­ve­de ca­ra, što je i bio glav­ni cilj.
Je­su li bi­li po­ve­za­ni Ja­ko­vljev i So­lo­vjev?
Car ni­je znao ra­ni­je da će ga od­ve­sti iz To­bolj­ska. On to ni­je ni že­lio. Baš ni­ko ni­šta ni­je za­nao o to­me u To­bolj­sku. Ali, So­lo­vjev je znao za sve to pri­je pu­ne dvi­je sed­mi­ce. 12. apri­la 1918. go­di­ne (po no­vom ka­len­da­ru) on upi­su­je u svoj dnev­nik pred­sto­je­će pre­mje­šta­nje po­ro­di­ce iz To­bolj­ska.
(Na­sta­vi­će se)

PRE­VEO SA RU­SKOG I PRI­RE­DIO:
VO­JIN PE­RU­NI­ČIĆ

Komentari

Komentari se objavljuju sa zadrškom.

Zabranjen je govor mržnje, psovanje, vrijedjanje i klevetanje. Nedozvoljen sadržaj neće biti objavljen.

Prijavite neprikladan komentar našem MODERATORU.

Ukoliko smatrate da se u ovom članku krši Kodeks novinara, prijavite našem Ombudsmanu.

Dan - novi portal
Predaja pomena on-line

Najčitanije danas

INFO

Cjenovnik i pravila o medijskom predstavljanju u toku kampanje za izbore za odbornike u SO Herceg Novi koji će biti održani 9. maja 2021.godine.

Pravila lokalni
Jumedia Mont d.o.o.

Cjenovnik - Radio D

Pravila o medijskom predstavljanju

Pravila lokalni
M.D.COMPANY d.o.o.

Cjenovnik - Radio D+

INFO

Zaštitnika prava čitalaca Dan-a

OMBUDSMAN

kontakt:

ombudsman@dan.co.me

fax:

+382 20 481 505

Pogledajte POSLOVNIK

Pratite rad OMBUDSMANA

Pogledajte IZVJEŠTAJE

Karikatura DAN-a
Karikatura
Pogledaj sve karikature >>>

Najčitanije - 7 dana


 

Prognoza dana

 



 

Developed by Beli&Boris - (c) 2005 "Dan"