Piše: Budo Simonović
Pored studija prava na Sorboni i učenja jezika, ostala i kako će se pokazati najvažnija „zanimanja” i aktivnosti Branka Vukelića u Parizu odvijali su se pod velom duboke tajnosti i tek će isplivati na površinu kad je u jesen 1941. godine japanska policija zakucala na njegova vrata, mada ne ni tada do kraja.
Nikada se, recimo, nije do kraja saznalo kad je i kako postao sovjetski obavještajac, kako je postao dopisnik „Politike“ (nikada, inače, nije prekročio prag te najpoznatije novinske kuće na Balkanu za koju je pisao punih osam godina niti ga je, da se zna, ikada iko od urednika ili novinara „Politike“ vidio i upoznao). Zna se da se on u Parizu upoznao i oženio sa Dankinjom Edit, da je sa njom 1930. godine dobio sina Pola, da se dvije godine kasnije, poslednjeg decembarskog dana 1932. sa suprugom ukrcao u Marselju na jedan francuski putnički brod i prvog dana februara 1933. stigao u Japan, u Jokohamu. Dijete su ostavili kod Editinih roditelja i majka će tek tri godine kasnije doći po njega i dovesti ga u Japan.
Vukelićev brak sa Edit će, ipak, „pući“ pet godina kasnije. Ona će još skoro tri godine ostati u Japanu i tek 1941, u poslednjem trenutke pred Drugi svjetski rat, napustiti ovu zemlju i sa sinom brodom otputovati u Australiju kod sestre, koja je tamo živjela od ranije.
Branko će nedugo po razvodu sa Edit sresti mladu prelijepu Japanku Jošiko Jamasaki i sa njom zasnovati novi brak – vjenčali su se 26. januara 1940. godine u pravoslavnoj crkvi Svetog Nikolaja u Tokiju, a Jošiko će sledeće godine, sedam mjeseci prije Brankovog hapšenja, roditi sina Hirošija...
U ljeto 1963. godine, jednim brodom iz Jokohame, u Jugoslaviju će iz Japana doputovati tada dvadesetdvogodišnji Hiroši Jamasaki Vukelić, mlađi sin Branka Vukelića. Doputovao je na krilima slave svoga oca, nauman da se u njegovoj otadžbini posveti studijama ekonomije. Nedugo potom, Hiroši će iz Beograda otputovati u Moskvu, gdje je iz Japana stigla i njegova majka Jošiko da bi iz ruku Anastasa Ivanoviča Mikojana, tadašnjeg sovjetskog premijera, legende sovjetske revolucije, politike i diplomatije, čovjeka koji je „ostao u sedlu“ i za vladavine Lenjina i Staljina, i Hruščova i Brežnjeva, primiti Orden otadžbinskog rata prvog stepena, jedno od najvećih sovjetskih odličja, kojim je ova velika država posmrtno odlikovala Branka Vukelića.
Kad je dobro naučio i ovladao srpskim jezikom, Hiroši Jamasaki se posvetio prevodilaštvu i podizanju duhovnih mostova između jugoslovenske i japanske kulture. Prvo uz pomoć majke Jošiko, a potom u saradnji sa čuvenim japanskim slavistom, profesorom Tanakom, sa kojim je preveo najpoznatije djelo na srpskom jeziku, Njegošev „Gorski vijenac“, kao i njegovu „Luču mikrokozma“.
Hiroši Jamasaki će u Beogradu sresti i svoju buduću suprugu Kajoko, Japanku koja je završila slavistiku na Hokaido univerzitetu i došla da na Beogradskom univerzitetu magistrira na našoj narodnoj poeziji, a njena doktorska disertacija je bila „Japanska avangardna poezija u poređenju sa srpskom poezijom”. Došla i zauvijek ostala i kao naučnik i pjesnik postala jedna od najtvrđih savremenih duhovnih spona između japanske i srpske kulture, a u braku sa Hirošijem Jamasakijem rodila je sinove Branka – Haimea, Mihaila – Hisašia i Nebojšu –Hikarua (Branko je, inače, već oženjen i ima troje djece).
Sjutra: SUSRET POSLIJE 45 GODINA
Nije ga odala
Kad su se odnosi u prvom braku Branka Vukelića do te mjere pogoršali da je došlo do razvoda – njegova supruga Edit, iako je potom skoro tri godine živjela u Japanu i znala za njegov novi brak, ostala je korektna i vjerna: ni u času razvoda, mada je dobro znala čime se ilegalno bavi njen bivši muž i njegovi prijatelji, da to može dobrano unovčiti, nije ga odala niti ikada ikome o tome progovorila jednu jedinu riječ.