Iako se rijetko eksplicitno prikazuje njihovo prisustvo, njihovo jačanje se može pratiti prema promjeni načina ponašanja i stavova ostalih likova. Dok su na početku filma nacisti bili šikanirani, u sceni pri kraju filma se prikazuje kako se obični Njemci priključuju nacističkoj propagandnoj pjesmi. „Kabare” je upravo tim svojim vrijednostima učinio nove prodore u domenu muzičkog filma. Izjednačio je dramske, muzičke i igračke elemente, dao im zajednički izražajni brehtovski kvalitet i doveo ih u međuzavisnost tako da kroz ovakvu strukturu istovremeno reflektuju svoj smisao. Sve to nije ni nasilno ni napadno, ne teži se avangardizmu po svaku cijenu, koristi se iskustvo i tradicija, ali je sve ipak izraženo kroz subjektivno osjećanje reditelja. Samo je tako moguće objasniti veliku popularnost, ali i slojevitost ovog filma, u kome nam se čini da je sve poznato, ali i drugačije, a time i originalnije.
Prvi film Boba Fosa kao reditelja, „Slatka Čeriti” već je bio više no obećavajući; sa „Kabareom”, Fos se našao pred građom koja je za njega nova, a porast sigurnosti je upadljiv.
Struktura filma je smjelo definisana u uvodnim sekvencama, gdje su muzičke scene u kabareu jasno postavljene kao apstraktan komentar dramske radnje filma. Da bi se to naglasilo, snimljene su u drukčijem stilu, smjelom kolorističkom kjaroskuru (svijetlotamno), sa obiljem čudno komponovanih krupnih planova, kao i grotesknih detalja. Moglo bi izgledati da ovakva struktura stvara izvjestan broj problema uravnotežavanja, ali ih je Fos trijumfalno riješio. Lajza Mineli sa onim njenim čudnim izgledom siročeta i vilenjačkom seksualnošću savršeno je pogođena kao tumač uloge Seli Bouls. Filmski mjuzikl, klasik tog žanra, „Kabare” je više nego elegantna kvalitetna zabava za odrasle. Oštre, sjajne muzičke numere i britki rezovi između kabarea i svijeta van njega jezivo suprotstavljaju prokletstvom prožetu priču o promašenoj ljubavi i ambiciji usred rađanja nacizma, dok je zloslutni kabaretski MC (master of the ceremony) Džoel Grej prosto savršen. Ali, na kraju film ipak pripada Lajzi Mineli.
Ona je liku tužne Seli Bouls, divljih očiju, dodala nervoznu energiju, punu očajničke želje da zadovolji, uz pomoć svoje grozničave vitalnosti i simulirane izopačenosti. Tako je dala toplinu i krhkost remek-djelu o zlokobnosti i svojim songovima. Film je dobio Oskare za režiju – Bob Fos; za glavnu žensku ulogu – Lajza Mineli; za sporednu muško ulogu – Džoel Grej; umjetnički direktori – Rolf Zehetbauer, Hans Jurgen Kiebah, Herbert Strabel; za fotografiju – Džefri Unsvort; za montažu – David Bretherton;
za zvuk – Robert Knudson, David Hildyard.
Takođe, „Kabare” je bio i u nominacije za Oskara za najbolji film –Cy Feuer, i za scenario – Džej Preson Alen.
Film je dobio Zlatni globus za najbolji igrani film – mjuzikl ili komedija, 1973. godine. Godine 1995. film je odabran za čuvanje u United States National Film Registry kao kulturno, istorijski i estetski značajan.
Američki filmski institut je 2006. uvrstio ovaj film u 100 najboljih mjuzikla, sa rednim brojem 5. Naredne godine film se našao na 63. mjestu AFI-jeve liste 100 najboljih američkih filmova.
KRAJ
Piše: dr Radoslav T. Stanišić, filmski i TV reditelj