-PIŠE: Milosav B. Gagović, penzionisani pukovnik JNA
Glavne oružane snage razmještene su po većim gradovima Crne Gore, a ruralne prostore zaposjeli su, sa slabim snagama, pretežno karabinjerima, pri čemu im se domaća žandarmerija stavila na raspolaganje za uspostavljanje okupacione vlasti na toj teritoriji. Ni Pivu nijesu zaobišli u organizaciji i uređenju okupacionih područja i država. U selu Brezna raspoređene su snage do po jednog odjeljenja karabinjera u vezi sa manjim brojem domaćih žandarma.
Na Pivskoj planini, u selu Trsa, razmještene su snage do po jednog ojačanog karabinjerijskog odjeljenja koje su uspostavile vezu sa žandarmerijom u selu Pišče i Crkvicama. Cjelokupni prostor Pive kontrolisali su upućivanjem patrola duž seoskih i plemenskih puteva, pješke i na konjima, pošto automobilska putna mreža nije bila razvijena. Jedini kolski put je bio Bajovo Polje – Nikšić. Iz ovoga se može zaključiti da su raspoređene okupacione snage na prostoru Pive bile izuzetno slabe da bi slobodarsku Pivu držale u pokornosti. Međutim, okupator je polazio od činjenice da je zemlja kapitulirala i stavila svoj administrativni i žandarmerijski aparat u službu okupatora. Okupacione snage su primjenjivale već razrađenu strategiju u takvim slučajevima koja se temeljila na pridobijanju širokih narodnih masa, mirnim, odnosno diplomatskim putem, izbjegavajući konflikte bilo koje vrste. Trudili su se da svojim ponašanjem ostave pozitivan utisak kod domaćeg stanovništva, pružajući pomoć stanovništvu na okupiranoj teritoriji, materijalnu, zdravstvenu i svaku drugu koja doprinosi uspostavljanju okupacione vlasti. Nijesu uzimali harač, niti danak u krvi, promjenu vjere i slično, kao što su to radili otomanski okupatori, pa ih je određeni broj mještana prihvatio. Jer, niko od tih nije znao krajnje namjere okupatora, a o fašizmu kao ideologiji još manje. Posebno o posledicama te ideologije ukoliko bi u konačnom obračunu sa civilizacijom pobijedila. Svoje ponašanje građani su prilagodili ponašanju okupatora prema njima i svakako odluci o kapitulaciji Kraljevine Jugoslavije.
Na drugoj strani, imamo političku grupaciju KPJ-a koja je svjesna opšte situacije i namjera okupatora pa se nije mirila sa dobročinstvom okupatora, već je i pozvala narod na oružani ustanak protiv okupatora. U svom proglasu jasno je istakla cilj oružanog ustanka, a to je uništavanje okupatora i njegovih materijalnih potencijala, oslobađanje zemlje i postepeno prerastanje ustanka u Narodno-oslobodilači rat. Objektivno, povoljan uslov za početak oružanog ustanka i oslobodilačke borbe nastao je 22. juna 1941. godine, kada je nacistička Njemačka izvršila agresiju na Sovjetski Savez. To je svakako bio prelomni događaj u međunarodnoj vojnoj-političkoj situaciji, kojom je otvorena perspektiva za pobjedu nad fašizmom.
Nastaviće se
Komentari
Komentari se objavljuju sa zadrškom.
Zabranjen je govor mržnje, psovanje, vrijedjanje i klevetanje. Nedozvoljen sadržaj neće biti objavljen.
Prijavite neprikladan komentar našem
MODERATORU.
Ukoliko smatrate da se u ovom članku krši Kodeks novinara, prijavite našem
Ombudsmanu.