-PIŠE: Milosav B. Gagović, penzionisani pukovnik JNA
Prve vojne formacije u Pivi nastale su više spontano po nekom uzoru iz prošlih vremena, bez nekih načela organizacijsko-formacijskih, po onoj narodnoj „ajd Alija da je više vojske”. Međutim, kratko iza toga pristupilo se ozbiljnoj vojnoj organizaciji. Zapravo, po instrukcijama Privremene vrhovne komande, narodnooslobodilačkih trupa za Crnu Goru, Boku i Sandžak na čelu sa majorom kraljeve vojske Arsom Jovanovićem, data su načela organizacijsko-formacijska i pristupilo se formiranju četa i bataljona. Prvo su formirane komande bataljona od kadra koji se smatrao najsposobnijim za rukovođenje i komandovanje, zatim bataljon po organizaciji na čete i ove na vodove sa brojnim stanjem, koje nije bilo fiksno, već različito, jer su popune vršene na dobrovoljnoj osnovi i pretežno teritorijalno. U Pivi su formirana dva bataljona. Krajem jula 1941. godine, na Trsi je formiran Planinopivski bataljon. Za komandanta bataljona određen je Obrad Cicmil, a za političkog komesara Miljan Gagović ili, kako su ga u javnosti zvali, lice za vezu sa narodom, jer je politički komesar bio nov revolucionarni termin, pa za početak nije bio baš prikladan, jer narod poziva u borbu protiv okupatora, a ne na rušenje društveno-političkog sistema Kraljevine Jugoslavije. Župopivski bataljon formiran je 2. avgusta 1941. godine na Goransku, za komandanta bataljona postavljen je, određen je, Vukosav Topalović, a za komesara dr Obren Blagojević. Bataljon je u svome sastavu imao šest četa i brojao je oko 600 boraca.
Sjedišta komandi Planinopivskog bataljona bila su u selu Pišče, a Župo-pivskog kod Pivskog manastira. Komande bataljona su sprovodile mobilizaciju ljudstva za konkretne vojne akcije. Rukovodile su tim akcijama, starali se o nabavci oružja i municije i rasporedu po jedinicama. Bataljoni nijesu raspolagali rezervama hrane, opreme i naoružanja ili bilo čim drugim što je neophodno da ima jedna vojna formacija tog ranga. Borci su koristili svoju odjeću i opremu, a mnogi od njih su donijeli od kuće lično naoružanje i hranu. U svemu su komande bataljona pomagali, posebno u ekonomskom smislu. Narodnooslobodilački odbori koji su kao institucije nove vlasti formirali partizanske straže jačine deset do petnaest boraca, i to po pet u Župi pivskoj u mjestima Brezna, Pivski manastir, Stabna, Ravno i Mratinje i pet na Pivskoj planini u selima Bezuje, Pišče, Nedajno, Nikšić i Šćepan Polje. Formirana je i posada četa kod komande mjesta na Krscu, jačine oko 60 boraca sa komandirom Lukom Đurkovićem i komesarom Radovanom Dakićem.
(Nastaviće se)
Napad na Goranjsku
Napad na karabinjere i žandarme na Goranjsku takođe je izvršen 19. juna 1941. godine. Napadom su rukovodili Veljko Mićanović, Milun Gagović i kapetan kraljeve vojske Vukosav Topalović. Vojnici su dobrovoljci Pivljani. Napad je izveden vrlo uspješno. Karabinjeri i žandarmi, svjesni trenutne situacije, taktički dobro raspoređenih snaga napadača i borenih sredstava predali su se bez borbe. Zarobljeno je 20 Italijana i zaplijenjeno 40 pušaka, mitraljez, dva puškomitraljeza i određena količina municije i hrane.
Komentari
Komentari se objavljuju sa zadrškom.
Zabranjen je govor mržnje, psovanje, vrijedjanje i klevetanje. Nedozvoljen sadržaj neće biti objavljen.
Prijavite neprikladan komentar našem
MODERATORU.
Ukoliko smatrate da se u ovom članku krši Kodeks novinara, prijavite našem
Ombudsmanu.