- Pi­še: Dr Ra­do­slavT. Sta­ni­šić, film­ski i TV re­di­telj

Međutim, upravo tu su se javile protivurječnosti mehaničke reprodukcije poznatih motiva ili popularnih tema i onog što je trebalo na autentičan i inventivan način dočarati u crtežu. Da li ići u svemu za ukusom vremena ili tražeći pravo na sopstveno viđenje Ijudskih odnosa? Kako pomiriti ljepotu prirode, sladunjavost, sentimentalnost i izvorni umjetnički doživljaj?
Dizni je vjerovao u crtani film više nego iko drugi do tada, bio je ubijeđen da ne postoje granice, da je njegova snaga neiscrpna, ali je isto tako umio da ga koristi mnogo vještije nego iko drugi. Njegovi najbolji filmovi uvijek su izazivali divljenje — ne samo kod djece nego i kod odraslih ali, mnogobrojne reprodukcije su negirale vrijednost originala i pretvarale umjetnička djela u običnu konfekciju. Ako je iko na takav način i pristup težio savršenstu — to je bio Dizni. Unutar tih njegovih začaranih krugova, crtež je zaista dao sve ono što se moglo i pretpostaviti. Tako je stvoren stil koji u mnogo čemu odlikuje savršenstvo. Ipak je umio da iznenadi i da realistični i dekorativni crtež ponekad prepusti stilizacijama, da ga potpuno dekomponuje da bi mu dao sasvim slobodan ritam i subjektivno djelovanje. U tim transformacijama ipak se išlo za izvjesnim harmonijama i vodilo se računa o potrebnoj ravnoteži svih elemenata ovih složenih kompozicija.
Zato je insistirao na sve većoj tematskoj širini, podržavao nove ideje i drugačija shvatanja da bi kroz njih potvrdio svoja i napravio nešto izuzetno u kome se sjedinjuje svijet bajki, priroda i Ijudski doživljaji.»Snežana i sedam patuljaka« nije stoga samo proširivanje poznate drmaturške sheme kratkih filmova, već i nešto sasvim novo, što u mnogo čemu prevazilazi dotadašnju fazu u razvoju ovog opusa. Zapravo, izvršen je izbor vrijednosti, potrebnih da se što uspješnije kreira tako složena struktura, kakva je neophodna da bi hiljade crteža oživjeli u dugometražnom filmu. To se odnosi ne samo na način kojim se komponuje priča nego i na stil naracije, razvoj likova, zatim na muziku, efekte i sve ono što bi trebalo istovremeno da obezbijedi potpunu iluziju i istinitost filma. I ovdje se, kao i u mnogim ranijim djelima, pošlo od poznate bajke o Snežani. U vizuelnoj razradi priče i likova, Dizni je koristo svoj lični pripovjedački dar, koji ga je navodio na slobodnije crtanje i interpretaciju pojedinih likova. On ni jednog trenutka nije time želio da izvitoperi priču, deformiše karaktere ili da mu sve to bude tek povod za stvaranje originalnih crteža. Snežana i sedam patuljaka počinje laganim približavanjem velikom dvorcu, gdje zla kraljica postavlja čuveno pitanje svom čarobnom ogledalu: „Mirror, mirror on the wall, who’s the fairest one of all?” Slijedi naravno odgovor da je to njena čedna suparnica Snežana, koja će stoga postati žrtva kraljičine taštine. Kao i u bajci braće Grim po kojoj je film napravljen, automatski ste uvučeni u zastrašujući i čudesni svijet.
Priča je morala da sačuva duh bajke i onaj emocionalni intenzitet, koji je tako dugo čini privlačnom, u kojoj i djeca, koja još ne razdvajaju snove od realnosti, mogu da instinktivno osjete ljepotu, da razaznaju dobro od zla i da dožive samu poeziju. To nije lako postići, pogotovo kada neko ima formiran određeni ukus i stil, često potpuno usaglašen sa zahtjevima komercijalne produkcije.
Za Diznija je bila dilema — do koje mjere treba da ovo djelo predstavlja dekorativnu atrakciju? Da li treba sve automatski standardizovati, prepustiti se ilustracijama koristeći muzičke motive? Opredjeljujući se za kreativnu interpretaciju, želio je da njegovi crteži, uz svu autentičnost, dosegnu do stilskog savršenstva.
Nastaviće se