Dnevna štampa Marketing Redakcija Kontakt
Ni korak bez 13 tjelohranitelja * Neće sa Frontom na proteste * Survala se u provaliju * Slučajno zapalio četiri sela * Ni korak bez 13 tjelohranitelja * Promovisaćemo nove pjesme * Kuda za vikend
ISSN 1800-6299
  Izdanje: 22-07-2017

Porudzbenica
Rubrike
Pogledajte

Strip Dana

Strip

Riječ Dana
ALEKSA BEČIĆ, LIDER DEMOKRATA :
Milo je najveća kukavica među kriminalcima i najveći kriminalac među kukavicama.

Vic Dana :)

Govorni automat baka i deka:
●Dobro jutro. Trenutno nismo u mogućnosti da vam se javimo. Molimo vas da ostavite poruku posle zvučnog signala. Biiip...
Ako ste jedno od naše djece, pritisnite 1.
Ako hoćete da vam pričuvamo djecu, pritisnite 2.
Ako hoćete da vam pozajmimo automobil, pritisnite 3.
Ako hoćete da vam operemo i ispeglamo veš, pritisnite 4.
Ako želite da unuci prespavaju kod nas, pritisnite 5.
Ako želite da idemo po unuke u školu, pritisnite 6.
Ako hoćete da vam spremimo nedjeljni ručak i da ga donesemo kod vas, pritisnite 7.
Ako hoćete da dođete da jedete ovdje, pritisnite 8.
Ako vam treba lova, pritisnite 9.
Ako hoćete da nas izvedete na večeru ili u pozorište - počnite da pričate, slušamo vas!







Arhiva
Dan:
Mjesec:
God:

Razno
Uclani se

Feljton - datum: 2017-07-18 S U D B I N E: RAT I MIR KAPETANA AMIRA REKA
Amir Reko kao dijete sa majkom Azizom ispred kuće u Gudelju Dijelili smo i čašu vode Ovo je priča o dva sela iz doline Drine, priča o zavađenoj i zaraćenoj Bosni, kako je rat ukrstio sudbine ljudi i kako jedan čovjek ni u paklu i užasu rata nije zaboravio da je čovjek...
Dan - novi portal
- Pi­še: Bu­do Si­mo­no­vić

Gu­delj i Buč­je su na­zi­vi dva se­la u do­li­ni Dri­ne. Obje­še­na vi­so­ko na str­mim pa­di­na­ma de­sne oba­le hi­ro­vi­te re­ke, Gu­delj šest-se­dam ki­lo­me­ta­ra od Fo­če ka Go­ra­ždu, Buč­je to­li­ko od Go­ra­žda ka Vi­še­gra­du. Na pr­vi po­gled od­o­zdo sa li­je­ve oba­le Dri­ne, li­če jed­no na dru­go. Na sve ma­njim li­va­da­ma, na ko­ji­ma se vi­še ne zna gdje za­vr­ša­va­ju šu­mar­ci, a gdje po­či­nju rod­ni, ali oro­nu­li voć­nja­ci, pri­mje­ću­je se tek gdje­ko­ji krov. Vi­še je ku­ći­šta, ko­ja se iz­da­le­ka odav­no ne vi­de – za­klo­ni­lo ih ši­praž­je, tr­nja­ci i bur­jan, si­gur­ni bi­lje­zi da tu ljud­ske ru­ke odav­no ne­ma.
I sud­bi­ne im slič­ne, sli­ka i pri­li­ka mno­gih se­la u Bo­sni i Her­ce­go­vi­ni, u svim kra­je­vi­ma pre­ko ko­jih je de­ve­de­se­tih go­di­na pro­šlog vi­je­ka pr­o­tut­njio rat. I jed­no i dru­go do ra­ta, od isko­na bi­lo po­la mu­sli­man­sko, po­la srp­sko. Da­nas u Gu­de­lju ne­ma uva mu­sli­man­skog, u Buč­ju uva srp­skog, a po na­pu­šte­nim i za­pu­šte­nim ku­ći­šti­ma i ima­nji­ma re­klo bi se da ih sko­ro ne­će ni bi­ti.
Pri­je bi se, či­ni se, mo­glo de­si­ti da usko­ro od­se­le i oni ri­jet­ki ko­ji se još vi­ju u tim se­li­ma, uglav­nom iz­ne­mo­gli i oja­đe­ni star­ci i ne­jač, ko­li­ko ne­moć­na, još vi­še ne­volj­na da ob­na­vlja ži­vot na okr­va­vlje­nim raz­va­li­na­ma i pu­sto­li­na­ma.
Pri­ča ko­ja sli­je­di pra­ti uglav­nom sud­bi­nu dva čo­vje­ka go­to­vo iden­tič­nih go­di­na – Ami­ra Re­ka, Mu­sli­ma­na iz Gu­de­lja i Mi­li­vo­ja Ča­ra­pi­ća, Sr­bi­na iz Buč­ja. Ka­ko je rat, to naj­be­zum­ni­je i naj­tra­gič­ni­je sta­nje u ko­je čo­vek mo­že za­pa­sti, po­ve­zao ova dva se­la, ukr­stio pu­te­ve ova dva čo­vje­ka.
U su­šti­ni, to je još jed­na pri­ča o Bo­sni, vje­či­tom „tam­nom vi­la­je­tu”, u ko­jem su ra­to­vi od pam­ti­vi­je­ka osta­vlja­li po­seb­no du­bo­ke tra­go­ve, jer se ov­dje oči­gled­no ni­kad ni­je za­tr­lo sje­me bez­um­nih i bez­du­šnih, onih vje­štih i mr­žnjom za­tro­va­nih, uvi­jek sprem­nih i spret­nih da za­va­de i rat is­ko­ri­ste za svo­je in­te­re­se – onih ko­ji su ni­ca­li i sta­sa­va­li ov­dje, ali i onih ko­ji su sa svo­jim po­ga­nim, zlo­tvor­skim na­mje­ra­ma i ci­lje­vi­ma do­la­zi­li sa stra­ne.
Ipak, ovo je pri­ča ko­ja bu­di na­du u bo­lje, vra­ća vje­ru u ljud­skost i lju­de, u ono naj­ple­me­ni­ti­je u nji­ma – u lju­bav kao je­di­nu si­gur­nu bra­nu i pro­tiv­te­žu mr­žnji i pa­ko­sti.
– Ja sam ovaj svi­jet ugle­dao u fo­čan­skoj bol­ni­ci 27. de­cem­bra 1963. go­di­ne – po­či­nje svo­ju sto­ri­ju Amir Re­ko, pe­de­set­če­tvo­ro­go­di­šnja lju­di­na ple­me­ni­tog li­ka i gla­sa, ne­ka­da­šnji ka­pe­tan Ju­go­slo­ven­ske na­rod­ne ar­mi­je, po­tom i ko­man­dant 43. drin­ske mu­sli­man­ske bri­ga­de u op­sjed­nu­tom Go­ra­ždu, sa­da ugled­ni i po­zna­ti bi­zni­smen i po­slov­ni čo­vjek iz Sa­ra­je­va, sa ko­jim sam se ne­dav­no sreo na te­ra­si jed­nog fo­čan­skog lo­ka­la na de­snoj oba­li Dri­ne. – Od­ra­stao sam u se­lu Gu­delj, za me­ne naj­ljep­šem mje­stu na svi­je­tu. Tu su ži­vje­li mo­ji ro­di­te­lji, otac Aziz i maj­ka Azi­za. Imam i če­ti­ri go­di­ne mla­đeg bra­ta Sa­mi­ra, i on je živ, ima po­ro­di­cu i ži­vi u Us­ti­ko­li­ni, a kod nje­ga sa­da ži­vi i naš već do­bra­no ostar­je­li otac.
Se­lo je bi­lo po­la srp­sko, po­la mu­sli­man­sko. Tač­ni­je, bi­lo pet mu­sli­man­skih po­ro­di­ca, sve mo­ji ro­đa­ci i brat­stve­ni­ci Re­ke, i se­dam srp­skih – jed­na ku­ća Ku­li­ća, a osta­lo Pe­jo­vi­ći. Ži­vje­li svi u brat­skoj slo­zi i lju­ba­vi, is­po­ma­ga­li se i dr­ža­li i u vo­lji i u ne­vo­lji, i ni­kad ni­ko ni­ti je pi­tao ko se ka­ko Bo­gu mo­li, ni­ti je to ko­me sme­ta­lo. Ti od­no­si su gra­đe­ni i na njih se pa­zi­lo od pam­ti­vi­je­ka.
Di­je­li­li smo i ča­šu vo­de.
Sju­tra: HTIO SAM PO­GI­NU­TI ZA JU­GO­SLA­VI­JU


Ju­na­štvo i čoj­stvo La­za Pe­jo­vi­ća

– Ni­kad, re­ci­mo, ni­ko moj, dok je od nas tra­ga i po­me­na, ne mo­že i ne­će za­bo­ra­vi­ti po­stu­pak na­šeg pr­vog kom­ši­je La­za Pe­jo­vi­ća – ka­že Amir Re­ko. – Ne­gdje 1942. ili po­čet­kom 1943. go­di­ne ba­nu­li u se­lo čet­ni­ci i po­če­li re­dom da zlo­sta­vlja­ju i pljač­ka­ju mu­sli­ma­ne. La­zo ču­je vri­sku i za­po­ma­ga­nje u na­šoj ni sto ko­ra­ka uda­lje­noj ku­ći, do­tr­či i za­tek­ne čet­ni­ka, pod­nio ci­jev pod gr­lo mo­joj ne­ni, oče­voj maj­ci Ha­ti­dži i ište du­ka­te. La­zo vik­ne na nje­ga, on okre­ne pu­šku na La­za, ali La­zo bu­de br­ži, ubi­je ga na pra­gu. E po­sli­je kad su do­šli po La­za da ga vo­de u za­ro­blje­ni­štvo – pri­ča se da je i za­vr­šio u ne­kom nje­mač­kom lo­go­ru – svo­je dvo­je dje­ce, To­do­ra i Bo­su, ni­je osta­vio u ama­net Sr­bi­ma, ro­đa­ci­ma i kom­ši­ja­ma, ne­go mo­joj ne­ni...

Komentari

Komentari se objavljuju sa zadrškom.

Zabranjen je govor mržnje, psovanje, vrijedjanje i klevetanje. Nedozvoljen sadržaj neće biti objavljen.

Prijavite neprikladan komentar našem MODERATORU.

Ukoliko smatrate da se u ovom članku krši Kodeks novinara, prijavite našem Ombudsmanu.

Dan - novi portal
Predaja pomena on-line

Najčitanije danas

INFO

Cjenovnik i pravila o medijskom predstavljanju u toku kampanje za izbore za odbornike u SO Herceg Novi koji će biti održani 9. maja 2021.godine.

Pravila lokalni
Jumedia Mont d.o.o.

Cjenovnik - Radio D

Pravila o medijskom predstavljanju

Pravila lokalni
M.D.COMPANY d.o.o.

Cjenovnik - Radio D+

INFO

Zaštitnika prava čitalaca Dan-a

OMBUDSMAN

kontakt:

ombudsman@dan.co.me

fax:

+382 20 481 505

Pogledajte POSLOVNIK

Pratite rad OMBUDSMANA

Pogledajte IZVJEŠTAJE

Karikatura DAN-a
Karikatura
Pogledaj sve karikature >>>

Najčitanije - 7 dana


 

Prognoza dana

 



 

Developed by Beli&Boris - (c) 2005 "Dan"