-Priredio: Ivan Milošević
Vasojevićka nahija se nalazi u istočnom dijelu Crne Gore. Oblika je trouglasta, sa osnovicom prema Zetskoj i Moračkoj nahiji, a terenom zalazi u Staru Srbiju. Prema Zetskoj nahiji graniči se sa zapada Lutovom, Jablanom, Brskutom i Planinicom, sa jugozapada Crnom Planinom, Kozeljom, Ćurom, Turjakom, Pričevljem do vrh Međukomlja, Carinama i Trepetljičkim Brdom do Peućice. Ta se granica prema Staroj Srbiji produžava Mojanom, Ilinim Glavama, Šarovim Brdom i Lumbrajskom Gorom, pa onda okreće na istok. Južnu granicu sa te strane čini Lipovica, Kurdžakov krš, Umski potok, Klimenački Laz, Visitor Zeletinski, kosa iznad Murinske rijeke, Zaparenik, Pepićski potok do Lima, pa onda ova rijeka do Novšića, zatim Novšićka kosa uz Kodru do Ječmišta: jugoistočnu granicu čine Ječmišta i Vaganica. Sa istočne strane pleme je ograničeno Mokrom planinom i Kukaljskim brdom, a sa sjeveroistoka je kosa između Rovaca i Šekulara do Dmitrove stijene. Sjevernu granicu Vasojevića čine Papratnice između Rijeke Marsenića i Navotine do Lima, zatim Vinicka preko Lima, pa strana povrh Vinicke do Konjska, odatle gore do na vrh Gornjih Sela (na dnu Jelovice) i Bjelasica. Sjeverozapadnu granicu prema Moračkoj nahiji čine Ključ, Pivljan, Planinica do tare, zatim reka Tara do Vučetina kamena, a odatle potok do Laništa, onda kosa između Morače i Trebešice do ove poslednje rijeke. Iza ovoga granica ide preslom povrh Širalije, penje se na vrh Javorove Glave, odatle na vrh Suvodola u Visoku glavu, pa se produžava na zapad do na vrh Lutova. Najistaknutija tačka Vasojevića na zapadu jeste kod Lutova, a istočna u Mokroj Planini. One su udaljene jedna od druge za 19 sahati. A pravcem sjever–jug pleme je dugačko 14 sahati (od Bjelasice do Ječmišta). Do 1880. Godine Vasojevićka nahija nije bila u crnogorskoj granici ovolika kolika je sada, nego su joj granice prema Staroj Srbiji sa južne strane bile rijeka Perućica, zatim rijeka Zlorečica do Lima, a sa istočne Lim do Trepče, pa je okretala na sjever Trebačkom Rijekom, Bjelegom do Turije. Sada su, dakle, Vasojevići u crnogorskoj granici za jednu trećinu veći nego prije.
Sva sela u Vasojevićkoj nahiji nalaze se na blažim ili strmenitijim stranama, osim četiri sela, koja su na omanjima ravnicama pored Lima i to: Rijeka Marsenića, Luge, Ulotina i Mašnica. Skoro svako selo ima po jedan pojasić zemlje pored reka. Nijednoga sela niti zaseoka nema na brdu, tek se po koja kuća na brdu može naći.
Pošto voda plavi skoro svake godine ono malo ravnog prostora oko rijeka, to kuća tamo slabo ima, osobito od velikog povodnja 1896. Godine, poslije koga je i ono malo kuća oko rijeka, što je zdravo ostalo, izmaknuto u strane. Rijeke, pak, lutaju po brodovima, gdje su nekada bile njive i livade.
Raspored kuća i oblik sela u Vasojevićima jedan je isti. Kuće su razbijene, pošto svako želi da mu je kuća na najboljem komadu zemlje. Tako se obično po strani pored rijeka vide rasute, negdje bliže, negdje dalje, seoske kuće. Često se na nekakvoj terasici ili zaravnjaku vidi po pet, šest, pa i osam kuća u grupi bez ikakvog reda kao u Trepči, Rijeci Marsenića, Trešnjevu, gdje imaju dvije takve grupe (Vukićevića Mala i Stojanovića Mala), Zabrđu, Saleviću, Ulotini itd. Poslednji rat od 1877. dao je samo još više maha toj razbijenosti kuća, zbog toga što su tada stare kuće pogorele, te su sve nove kuće građene na imanjima pojedinih seljaka. Ipak je i prije toga rata zbijenost kuća, mada češća nego danas, bila rijetka. Uopšte svaka kuća je na svom imanju.
Dalja šuma, sastavljena od bukve, pripada pojedincima ili je u većini slučajeva komun ili opštinska svojina. Ti komuni su još iz doseljenja Vasojevića. Do prije 15 godina komunska se gora nemilice satirala, a komunske pašnjake pase seoska stoka. Sem ovih komuna blizu sela još i svako ima svoju planinu. Po planiskim njivama seju se žita, kao raž, ječam, elda i krompir.
(Nastaviće se)