-Priredio: Ivan Milošević
Narodno predanje priča da su se nekada iz Hercegovine doselila na Kčevo četiri brata: Vaso, Kraso, Oto i Ozro. Neki kažu i da im je Pipo bio brat. Na Kčevu im se ne dopadne, te se krenu dalje, put istoka, da traže gdje se naseliti. Pošto je Ozro bio hrom i kako tada još nije bilo gotovih puteva, on nije mogao putovati preko crnogorskog krša, te se ustavi kod nekog bogatog čovjeka čijom se kćeri oženio. Kad su mu sinovi odrasli, otjeraju ujčevinu i Kčevo ostane samo njima. Tako su postali Ozrinići.
Po jednom kazivanju Oto i Kraso su ostali pod Humom Hotskim, odakle se Kraso preselio u Krasteniće, a Oto je tu ostao. Drugi, opet, kažu, da su sva trojica došla na Nožicu, pa se Oto i Kraso vratili, a Vaso sa porodicom tu ostao. Lijeva Rijeka u koju se Vaso doselio nije tada bila naseljena.
O svome rodonačelniku pričaju Vasojevići da je od Nemanjića. Naime, Vukan Nemanjić je imao sina Kostadina, Kostadin Vasoja, Vasoje Stefana, Stefan opet Kostadina, a Kostadin Vasa, koji se naselio u Lijevoj Rijeci i od koga su Vasojevići. Vaso je sa porodicom došao preko Vjeternika na Jablan i tu je našao jednog bratonoškog kneza sa kojim se pobratimio i kod njegove kuće ostavio porodicu, a on pošao zajedno sa pobratimom kroz Lijevu Rijeku da razgleda zemlju. Kad se uveče vratio kući pitali su ga ukućani je li mu se gdje dopalo, a on im je na to kazao kako u blizini rijeke ima jedna noga zemlje, gdje bi se mogla kuća načiniti: na drugom, opet, mjestu takođe malo lijepe zemlje, koliko ptičije gnijezdo; blizu njega jedan komadić zemlje lijep kao duša. Malo dalje je jedna ravnina gdje mu je konj slatko pasao, blizu ovoga ima lijepo mjesto za katun i širevinu za ispašu stoke, sem toga i jedna lopata zemlje, gdje bi najradije kuću sagradio da nije daleko od pobratima; još je pričao kako ga je obuzela tuga kad se ponio na brdo iznad ovog mjesta, jer je bila sama gora i pustahija i kako je na protivnoj strani rijeke vidio jedan do, gdje bi mogao svezati Lima (tako mu se zvao konj) da pase. Prema tim riječima Vasovim, vele, dobila su ta mjesta imena: Nožica, Ptič, Duške, Kami, Slacko, Širalija, Lopate, Tuzi i Liman do.
Uz pomoć svoga pobratima Vaso načini kuću na desnoj obali potoka Nožice, gdje se i danas nalaze neke razvaline za koje narod drži da su od Vasove kuće. U blizini kuće podiže crkvicu, oko čijih se razvalina nahodi groblje u kojem je, po predanju, Vaso sahranjen.
Vaso je imao tri sina: Raja, Novaka i Mija, te se po njima Vasojevići dijele na: Rajeviće, Novakoviće i Mijomanoviće ili kako neki kažu Mijemanoviće. Rajo je opet imao tri sina, od kojih su Lopaćani, Dabetići i Kovačevići. Opšti naziv Rajevići samo se pamti, ali se ne upotrebljava.
Od ovih pet plemena postala su sva manja i to od Lopaćana: Radulovići, Miloševići, Karadžići, Golubovići, Stojanovići, Bojovići, Labani, Čukići, Đukići, Marsenići, Vulevići, Vukićevići, Neradovići i Folići. Od Dabetića: Novičići, Deletići, Labovići, Vulinići, Lazarevići, Garčevići, Lašići i Lalići.
Od Kovačevića: Kastratovići, Đurišići, Dedovići, Obadovići i Ćinovići.
Od Novakovića: Babovići, Dragovići, Račići, Bakići, Ćulafići, Tomovići, Orovići, Radunovići, Kruščići, Lakušići, Dujovići i Radevići.
Od Mijomanovića: Zečevići, Delevići, Rabljeni, Maslovarići, Fatići, Guberinići, Stiovići i Vukićevići. Od ovih plemena nastala su manja, koja su navođena u posebnom djelu.
(nastaviće se)