Interni revizor u Crnogorskoj komercijalnoj banci Bojan Gazivoda juče je svjedočeći u Višem sudu u Podgorici kazao da je za nedostatke u postupku odobravanja kredita morao biti obaviješten menadžment banke, ali nije mogao potvrditi i da je u konkretnom predmetu to bio slučaj. Bojan Gazivoda juče je bio svjedok u nastavku suđenja bivšim menadžerima CKB-a Milki Ljumović, Bosi Tatar, Jelici Petričević, Dubravki Pejović, Veliši Radunović i Gorici Vujisić, koji se sumnjiče da su nepoštovanjem procedura i odobravanjem kredita bez pokrića firmama Dafin, Kataro investment, Akapulko Podgorica, Niksen trejd, Holder broker i Oušn gold OTP banci (vlasniku CKB-a) nanijeli štetu od 6,92 miliona eura.
Gazivoda je ispričao da je tokom 2010. godine vršena vanredna revizija za ugovore Niksen trejda, Dafina i Kataro investmenta i da su izvršene na zahtjev izvršnog direktora i predsjednik borda direktora, a da je inače nalog za reviziju tom bankarskom sektoru dolazio od top menadžemnta u kojem su bile Bosa Tatar i Milka Ljumović.
Po riječima svjedoka, vanredna revizija koja se odnosila na ove ugovore utvrdila je određene nedostatke poput nepostojanja ugovora o depozitu u kreditnom fajlu, što je, kako je istakao, konstatovano u izvještaju o reviziji.
U nastavku je pojasnio da u kreditnoj dokumentaciji mora postojati sredstvo obezbjeđenja i da, u suprotnom, o svemu mora biti obaviješten menadžment banke.
– Praksa je bila da se prije zaključenja ugovora pozove klijent da donese odgovarajuću dokumentaciju i da ponudi dokaze o sredstvima obezbjeđenja. Ne bi trebalo da se ugovor zaključi ako prethodno nije pribavljena sva dokumentacija. Referent koji utvrdi da u tom smislu postoje određene nepravilnosti o tome obavještava rukovodioca, a on kreditni odbor. Ne bi smjelo da se desi da u kreditnom dosijeu nema ugovora o depozitu ili upisa hipoteke. Menadžment je trebao da bude obaviješten o tome kako bi se otklonile nepravilnosti. Da li je u konkretnom slučaju bio obaviješten, ja to ne znam – zaključio je on.
Na dodatno pitanje kako je moguće da se u spisima predmeta nalaze ugovori o kreditima koji imaju znatne nedostatke koje revizija nije konstatovala, nije se mogao konkretno izjasniti. Naveo je da su sve provjere vršene po principu uzoraka i da većina spornih kredita nije ni bila predmet njihovih provjera.
– Ne znam kako je to moguće, jer mi nijesmo ni znali da ti ugovori postoje. Revizija je vršena na osnovu uzoraka, tako da ove kredite nijesmo ni imali u vidu – naveo je on.VJ.D.
Greška
Gazivoda je ukazao da ugovor o kreditu nije smio da bude zaključen prije ustanovljavanja sredstava obezbjeđenja, što je, po ocjeni optuženog Radunovića, pogrešan zaključak.
– Ne može se zaključiti ugovor o hipoteci prije ugovora o kreditu. Prvo ide ugovor o kreditu, a taj ugovor ne znači da su se stekli uslovi da se kredit isplati. Nije smjelo doći do isplate a ne ugovora o kreditu – pojasnio je Radunović, a njegovo obraćanje sudu podstaklo je svjedoka da se ispravi.
– Pogrešno sam se izrazio. Tek nakon zaključivanja ugovora o kreditu zaključuje se ugovor o hipoteci ili zalozi. Ti ugovori o obezbjeđenju moraju biti konstituisani prije puštanja sredstava sa računa – naveo je Gazivoda.
Odbrana je uglavnom prigovorila iskazu svjedoka u dijelu u kojem se razilazi sa navodima koje su iznijeli u svojoj odbrani.
)){kind=small}
