U Apelacionom sudu juče je nastavljena sjednica vijeća po žalbama na presudu bivšem predsjedniku opštine Budva Lazaru Rađenoviću, savjetniku premijera Aleksandru Tičiću, zamjenici generalnog direktora Prve banke Jelici Petričević i biznismenu Vidu Rađenoviću, zbog zloupotrebe službenog položaja prilikom prodaje zemlje na Košljunu.
Lazar Rađenović je prvostepenom presudom, koju je izrekla sudija Valentina Pavličić, osuđen na šest godina zatvora, Jelica Petričević i Vido Rađenović su dobili kaznu od po šest mjeseci zatvora, dok je bivši menadžer budvanske opštine Aleksandar Tičić oslobođen optužbe.
Predmet sjednice vijeća Apelacionog suda bila je žalba Specijalnog tužilaštva na prvostepenu presudu koja je u Višem sudu izrečena početkom septembra prošle godine, kao i žalbe okrivljenih i njihovih branilaca. Dragiša Rakočević je predsjedavao vijećem Apelacionog suda, dok je sudija izvjestilac bio Zoran Smolović. Sjednici je prisustvovao zastupnik optužbe Dražen Burić, zamjenik specijalnog tužioca, optuženi Jelica Petričević, Lazar Rađenović i Aleksandar Tičić, kao i advokati odbrane Branislav Tapušković, Borivoje i Željko Đukanović, Bojana Franović i Nikola Medojević. Iako uredno obaviješten, sjednici nije prisustvovao Vido Rađenović i njegov branilac Lazar Aković. Prema navodima žalbi prvostepeni sud se bavio motivom Vida Rađenovića, koji je tvrdio da je novac od prodaje zemlje podijelio sa Lazarom Rađenovćem i Borom Lazovićem, ali u tom pravcu sud nije ponudio nijedan dokaz osim njegove izjave. Odbrana podsjeća na to da se tužilaštvo nije žalilo na presudu Vidu Rađenoviću.
Advokat Borivoje Đukanović ističe da presuda sadrži niz propusta, da je nezakonita, te da nema razloga o odlučnim činjenicama. Smatra da je nerazumljiva, te da su razlozi navedeni u presudi protivrječni.
– U presudi je trebalo radnje da se konkretizuju kada se navodi iskorišćavanje službenog položaja. Obrazloženje navedeno u presudi je suprotno sa izrekom presude. Lazar Rađenović nije imao ovlašćenje već je samo bio član komisije, dok je odluku o prodaji opštinske zemlje Košljun donijela Skupština opštine Budva, odnosno odbornici. To što je Lazar rekao Vidu da učestvuje na licitaciji su samo savjet i preporuka, i nema dokaza da je licitacija bila namještena. Sud je bio dužan da pravilno analizira izjavu Vida Rađenovića, ali je to izostalo – piše između ostalog u žalbi.
U odnosu na nalaz i mišljenje vještaka finansijske struke odbrana navodi da je on nejasan i kontradiktoran, a mišljenje je dato na osnovu nekompletne dokumentacije.
Branilac okrivljene Jelice Petričević, advokat Nikola Medojević, ubijeđen je da je osuđujuća presuda njegovom klijentu nezakonita u mjeri da predstavlja incident u pravnom životu, jer dovodi u pitanje elementarnu predstavu o sudu kao sudu zakona, a ne samovolje.
– U žalbi smo naveli bojne propuste prvostepene presude, a one udžbeničke primjere, koji bi svaku presudu lišili atributa zakonitosti, izdvojili i posebno dostavili, iz kojih se vidi flagrantna protivrječnost između izreke presude i materijalnih dokaza, kao i povreda prava na odbranu prilikom odbijanja dokaza koje sud, paradoksalno, kasnije ocjenjuje i komentariše iako ih nije proveo.
Naravno i nasilje nad logikom kada se Petričević insinuira da je umišljajno pomagala da neko navodno izvrši krivično djelo, iako ona to apsolutno nije znala niti mogla znati.
VJ.D.
Vido privilegovan
Žalbom Lazara Rađenovića presuda se, između ostalog, pobija zbog bitne povrede postupka i odluke o krivičnoj sankciji. Branioci predlažu da se ona preinači ili ukine i predmet vrati na postupanje drugom sudiji.
Njegovi branioci u žalbi ističu da je dispozitiv presude zapravo isključivo iskaz optuženog Vida Rađenovića. Oni ukazuju da njegov iskaz dat u svojstvu osumnjičenog nije sniman, što nije slučaj sa saslušanjima ostalih okrivljenih u toj fazi postupka. Odbrana smatra da je samim tim Vido Rađenović stavljen u privilegovan položaj u odnosu na ostale okrivljene u ovom predmetu. Taj njegov iskaz, kako navode, postao je kasnije glavni dokaz protiv osumnjičenih. Takođe, oni su podsjetili da ni Vido ni njegov branilac do kraja postupka nijesu imali pitanja ni primjedbi na iskaze optuženih koji su negirali izvršenje krivičnih djela koja su im stavljena na teret.