Crnogorska tužilaštva od uvođenja instituta sporazumnog priznanja krivice sklopila su ukupno 414 dogovora sa okrivljenima za različita krivična djela. Mogućnost sporazumnog priznanja krivice po prvi put je uvedena u procesno zakonodavstvo Crne Gore Zakonikom o krivičnom postupku, koji je stupio na snagu 26. avgsuta 2009. godine. Ovaj institut u naše krivično zakonodavstvo uveden je s ciljem da dovede do bržeg okončanja mnogih krivičnih postupaka i smanjenja troškova, a da se pritom, ipak ne ugroze interesi zakonitosti i pravičnosti.
U samom početku tužioci su jedva sklapali po nekoliko sporazuma godišnje sa okrivljenim, da bi ih sada bilo čak i stotine. Tako su, prema podacima Ministarstva pravde, od februara 2010. godine, kada je i počela primjena sporazuma o priznanju krivice, tužioci veoma oprezno ušli u njegovu primjenu, pa su sklopili samo tri sporazuma.
U 2011. državni tužioci su zaključili 13 sporazuma o priznanju krivice – 10 više nego u prethodnoj godini. Sledeće godine zaključena su 22 sporazuma o priznanju krivice, devet više nego u prethodnoj. Naredne, 2013. broj dogovora tužioca sa okrivljenim smanjio se na 14. Jedan sporazum više sklopljen je 2014. godine.
Već sledeće godine tužioci i okrivljeni počeli su više da koriste ovu zakonsku mogućnost, pa je 2015. sklopljeno 59 sporazuma, od čega su osnovna i viša državna tužilaštva zaključila 53 sporazuma, dok su u Specijalnom državnom tužilaštvu zaključena četiri sporazuma o priznanju krivice. Od prethodne godine taj broj značajno raste, pa ih je tokom 2016. godine sklopljeno čak 173. Od toga, osnovna državna tužilaštva zaključila su 101 sporazum, viša državna tužilaštva 46, a u Specijalnom državnom tužilaštvu je zaključeno 26 sporazuma o priznanju krivice.
Od 1. januara do 31. jula ove godine državni tužioci su zaključili 115 sporazuma o priznanju krivice, od čega su osnovna državna tužilaštva zaključila 72 sporazuma, viša državna tužilaštva 32 sporazuma, dok je u Specijalnom državnom tužilaštvu zaključeno 11 sporazuma o priznanju krivice.
Najviše sporazuma, kako je navedeno u Izvještaju o primjeni instituta sporazum o priznanju krivice, potpisano je sa okrivljenima za šverc narkotika.
Dilerima su, shodno dogovorima sa tužiocima, izricane zatvorske, kao i novčane kazne u iznosu od tri do 22.000 eura.
Najveći broj sporazuma ove godine potpisali su tužioci u Višem državnom tužilaštvu u Podgorici – 73 i Osnovnom državnom tužilaštvu u Podgorici – 80.
U Specijalnom državnom tužilaštvu ove godine zaključeno je 37 sporazuma o priznanju krivice. Od ukupnog broja sporazuma o priznanju krivice, 12 je za krivično djelo stvaranje kriminalne organizacije, u sticaju sa krivičnim djelom neovlašćena proizvodnja, držanje i stavljanje u promet opojnih droga, dok se devet sporazuma odnosi samo na krivično djelo stvaranje kriminalne organizacije. Ostalih 16 slučajeva zaključenih sporazuma o priznanju krivice odnosi se na krivično djelo zloupotreba službenog položaja. U svim predmetima u kojima je zaključen sporazum o priznanju krivice pred Specijalnim državnim tužilaštvom izrečena je kazna zatvora.M.V.P.
Najmanje sporazuma, svega tri, sklopljena su 2010. godine, dok ih je prošle godine bilo 173
Izmjenama Zakonika o krivičnom postupku Crne Gore od juna 2015. godine utvrđeno je da se sporazum o priznanju krivice može zaključiti za krivična djela za koja se goni po službenoj dužnosti, osim krivičnih djela terorizma i ratnih zločina. Ranijim odredbama bilo je moguće samo između državnog tužioca i okrivljenog, i to ako su u pitanju krivična djela za koja je predviđena kazna zatvora do 10 godina.
– Zakonik o krivičnom postupku u Glavi XX uređuje institut sporazuma o priznanju krivice, na način što propisuje uslove i postupak za njegovo zaključivanje. Zaključenjem sporazumom o priznanju krivice osumnjičeni, odnosno okrivljeni, u potpunosti priznaje krivično djelo za koje se tereti, odnosno priznaje jedno ili više krivičnih djela učinjenih u sticaju koja su predmet optužbe. Sporazumijevanje je moguće samo između državnog tužioca i osumnjičenog, odnosno okrivljenog, dakle nije moguće zaključiti sporazum sa drugim vrstama ovlašćenih tužilaca – privatnog tužioca i oštećenog kao tužioca – piše u izvještaju.