Najnoviji roman Milisava Savića „La sans pareille” na Trgu od knjige predstavila je spisateljka i rediteljka Vida Ognjenović, ističući da je ovo djelo pravo ugodno iznenađenje, jer je neočekivano zanimljivo napravljen, sličo muzičkom rondu. „Po izvjesnoj preciznosti, odličnom proračunu, izvanrednom planu i po konačnom uspješnom izvođenju plana, ima nečega pitagorejskog u ovom romanu”, dodala je ona.
Savić voli da ovo zove ljubavnim romanom, dok je po njoj ovo roman o ratnom haosu i posljedicama rata. Roman je osoben i po tome što je pisac upotrebio sve žanrove izuzev drame. Roman obiluje pojedinostima, kojima pisac postiže mozaičku sliku poratnog haosa, koji je iščašio ljude iz njihovog ležišta i iz njihovih ideja, misli i života – rekla je Ognjenović. Kako dodaje, zanimljivo je i da roman ima deset mogućih završetaka, i da ih je pisac svih deset izlistao.
I sama pisac, Vida Ognjenović dodaje i da joj se dopada Savićeva klasifikacija čitalaca. U prvoj grupi su oni koji nemaju dovoljno informacija tako da je pisac u prednosti; drugu grupu čine čitaoci koji su mu ravni po informacijama, i tu je čitalac direktni sagovornik. U treću spadaju čitaoci koji su daleko bolje verzirani u materijalu koji pisac obrađuje od samog pisca i pred njim pisac osjeća izvjesnu tremu, obavezu i nesigurnost.
- Mislim da pisac podsjeća čitaoca šta je, ustvari, roman, šta je tekst, šta se zbiva od ideje pisca do završne fusnote u ovom romanu, šta se zbiva u piscu, kako njegove ideje preživljavaju metamorfozu, kako otkriva junaka, na početku je još uvijek nepoznat, kako ga na kraju skrozira do kraja, kako ga esejistički razmatra i raspravi sve njegove osobine, njegove nedoumice. Dakle, mislim da je Milisav Savić postigao da stvarno ispita moć književnosti do krajnjih granica i da da zaključak koji je pozitivan – rekla je Ognjenović.
Na kraju se obratio i Savić ističući da je ovo njegova najeksperimentalnija knjiga.
- Ne znači da je najbolja jer kad eksperimentišete obično uprskate. Dakle, ona u osnovi ima jednu jednostavnu i zanimljivu priču, ali ja sam pokušao da je usložim sa ovim dodacima, što odmah liči na Dekameron. Nisam ja mislio da oponašam Bokača, to je nemoguće, to je više caka, jeftini štos, ali neke druge pisce, moderne, jesam pokušao da oponašam – rekao je Savić.
K.M.


O majstoru pripovjedaču

Djelo „Iz Boke Kotorske“, koje predstvalja tematizaciju tekstova Sima Matavulja, predstavio je prof. dr Goran Maksimović, a fragmente iz knjige čitao glumac Dejan Đonović. Matavulj je jedan od onih pisaca realizma u srpskoj književnosti koji je možda na najraznovrsniji način unosio različite regione u kojima je živio srpski narod u 19. vijeku u svoje književne tekstove, ističe Maksimović.
- Knjiga „Iz Boke Kotorske” nastala je upravo tematizacijom Matavuljevih tekstova posvećenih Boki. Matavulj je, kao majstor pripovjedač, imao veliki talenat za građenje veoma vještih i interesantnih zapleta. Bio je veoma značajan i vješt majstor u oblikovanju komičnih karakterizacija pojedinih junaka i imao je jednu veoma izraženu sposobnost, da kroz beletrističku, fikcionalnu, imaginarnu formu tematizuje konkretne događaje, ljude, porodice, običaje. Kada čitate bokeljske pripovijetke Sime Matavulja, iznova se možete sjetiti glasovitog eseja Iva Andrića, koji je napisan o njemu i koji je bio naslovljen „O majstoru pripovjedaču”. Nije slučajno Ivo Andrić odabrao Matavulja od brojnih pisaca dotadašnje srpske književnosti, da bi ga izdvojio kao svog uzora i kao majstora pripovjedača - konstatovao je Maksimović.
Izrazio je nadu da će ovo djelo publiku, pogotovo ljude koji žive u Boki, iznova motivisati da pročitaju sve Matavuljeve bokeljske tekstove.
K.M.


Šund najavljuje totalitarizam

Najbolje edicije Zavoda za udžbenike iz Beograda predstavili su Dragoljub Kojčić, direktor i glavni urednik, Zoran Živković, urednik i prof. dr Žarko Trebješanin.
Živković je, pohvalivši hercegnovski sajam knjiga, na kojem su prošle godine nagrađeni, posjetioce upoznao sa novim izdanjima. Posebno je istakao sabrana djela Nikole Tesle i Milutina Milankovića.
Kojčić, pak, ocijenio je da je Herceg Novi grad koji ima posebno pozvanje u kontekstu otvaranja nekih tema.
Prof. dr Žarko Trebješanin govorio je o misiji Zavoda za udžbenike, naglašavajući da ova kuća njeguje čitav niz specijalizovanih biblioteka kao što je „Savremena psihološka saznanja o detetu”, zatim „Psihologija i vaspitanje”.
- Naravno, tu je jedna odlična biblioteka koja se zove jednostavno „Biblioteka Psi“. Tu su izašle izvrsne knjige iz klasične psihoanalize, Melani Klajn i mnogi drugi, ali i ovi novi, recimo Hajnc Kohut, zatim Soli Bensaba sa knjigom o stresu, Ana Frojd sa, zaista jednom kapitalnom knjigom, Ego i mehanizmi odbrane itd. Danas stvarno imamo poplavu šunda i kiča, a treba biti svjestan toga da to ne može biti slučajno i da je uvijek to jedan zloslutni znak. To je uvijek bila najava totalitarizma, gotovo bez greške. Kada ljudi tako traže te knjige očigledno da je to neka kriza, naravno svaka kriza može biti i ona šansa, može biti i neki prelazni period iz koga se iznjedri nešto novo, bolje. Bilo bi lijepo da je to ova kriza, ali nekako sumnjam - kazao je Trebješanin.K.M.