Dokumentarnom izložbom o ključnim događajima, ali i razmišljanjima jednog od naših najnagrađivanijih i najznačajnijih pisaca druge polovine 20. vijeka, Danilu Kišu, počela je višednevna manifestacija „Život, literatura”. Postavku izložbe „Danilo Kiš” čini 20-ak plakata, a autorka je Olga Marjanović Krasić iz Biblioteke grada Beograda. Povod ovoj višednevnoj manifestaciji je obilježavanje osam decenija od njegovog rođenja.
Otvarajući manifestaciju doc. dr Drago Perović, predsjednik Matice srpske - Društva članova u Crnoj Gori, navodi da je Danilo Kiš „upadajući u istoriju u praskozorje njenog urušavanja, postao svjedok svih onih dugo prikrivanih, a naglo prokuljalih istorijskih sila pred kojima se sve ljudsko cijepa na ljubav i smrt u njihovoj sveprisutnosti”. Razlog tome, navodi dr Perović, jeste što su se u njegovom životu i djelu slučila sva „rafalna paljba metafizičkih ideja i istorijskih datosti”.
- Živeći i stvarajući u „vijeku nasilja”, izgnan i izgubljen morao se vratiti i pronaći sebe. I to je uspio svojom literaturom, preplitanjem fikcije i dokumentarnosti. Zapravo, sam život ga je vodio ka literaturi, i sve ono što je potom školovanjem i istraživanjem otkrivao služilo mu je samo kao pripomoć životu koji je bio literaran sam po sebi – navodi dr Perović. Kako ističe, Kiš se uvijek osjećao kao stranac, a u stvarnosti ga je držala samo tekstualnost te stvarnosti. Zato su biblioteke bile njegov zavičaj, dodaje dr Perović.
- To bjekstvo u svijet literature, ipak ima smisla samo ako kao Kiš uspiješ da svu stvarnost od koje bježiš i protiv koje se buniš i boriš uneseš sa sobom u literaturu i vratiš joj izgubljeni ljudski lik. Ako uspiješ da literaturom ispiješ stvarnost „na gladan stomak, ali do dna, uvek na eks”. I tako jednostavno kažeš: „Evo me ovde!” – kaže dr Perović. Otuda, dodaje on, i metafizičko-istorijski koloplet u Kišovom djelu.
- Svjedočenje da nasilje ne samo u svom istorijskom fizičkom kuljanju nego i u samom svom povoju u sklopu metafizičkog mišljenja, na kraju prožidre samo sebe. Ali samo u određenoj mjeri. Tih posljednjih godina njegovog života činilo se kao povečerje za gospodare obećane zlatne budućnosti. Tad je i jedan Habermas pomislio da su istrošene utopističke energije čovjeka, a sa njima i nasilni pokušaji njihovog ostvarenja. Kiš nije bio siguran u to, isuviše je dobro poznavao čovjeka i istorijsko vrijeme da bi naivno povjerovao, kao što smo mnogi vjerovali. I bio je u pravu – navodi dr Perović.
Večeras u 19 časova u knjižari Matice srpske, u sklopu ove manifestacije, počinje predavanje naslovljeno „Danilo Kiš: oprezno domišljanje između sjećanja i enciklopedije” koje će održati doc. dr Goran Radonjić. Večeras će biti prikazan i TV film „Uspomene, sećanje”. Autor scenarija i režiser ovog ostvarenja snimljenog za RTS 2009. godine je Dragomir Zupanac.
Ž.J.
Filmovi i predavanja
Manifestacija Danilu Kišu u čast nastavlja se u srijedu, 2. decembra. U 19 časova u knjižari MS biće prikazan snimak TV Beograda Kišove drame „Elektra” u režiji Jagoša Markovića. Uvodnu riječ prije projekcije održaće prof. dr Siniša Jelušić. U petak, 4. decembra u knjižari MS biće održan okrugli sto posvećen djelu Danila Kiša. Govoriće prof. dr Sonja Tomović, prof. dr Siniša Jelušić i doc. dr Goran Radonjić, a održaće se u večernjem terminu. Odnosno, počinje u 19 časova. I ovom prilikom biće prikazan još jedan film, ovaj put „Drveni sanduk Tomasa Vulfa”. Scenario za film iz 1973. godine napisao je Kiš, a režirao ga je Branko Ivanda. Film je produkcija TV Beograda.
)){kind=small}
