U sklopu tribine ,,Svobodijada” - Udruženja književnika Crne Gore, koja je preksinoć održana u prostorijama Društva crnogorsko – ruskog prijateljstva u Nikšiću „Sveti Georgije”, učesnici su bili pjesnici Ranko Mićanović, Janko Jelić i Radosav Bato Đurković, koji su recitovali svoju poeziju, dok je epskom pjesmom uz strune gusala veče uveličao guslar Zdravko Knežević.
Kako je istakla profesorica srpskog jezika i književnosti i istaknuta pjesnikinja Milica Bakrač, inače urednica tribine, riječ je o pjesnicima iz Pive, Uskoka i Banjana, potpomognutim guslarom takođe sa područja Pive.
– Gusle su oduvijek, od postanja naše riječi, pjesmi uz pomoć bratski pomagale – i u dobru i u nevolji. Da nijesmo imali ta dva „oružja” - pero i gusle, ko zna da li bi opstali kao narod. Naši večerašnji gosti nemaju obilje objavljenih knjiga, književnih priznanja i gostovanja. Zato imaju ogromno hrišćansko poimanje života i različitost poezije u kojoj ćemo večeras uživati. Neko od njih u slobodnom stihu, neko u strogoj formi, ali svi u ćirilici, u srpskom jeziku, istovremeno u Vukovoj Petnjici, u Pivskom manastiru, u Visokim Dečanima, na Kosovu i Metohiji, u Rusiji. Svi pred krstom, u molitvi, na pričešću, ispovijedajući u sopstvenoj boli, boli roda svog. Ranko Mićanović, „kršten rukom Krstovog dana”, „oslonjen na Savin kuk”, „pod rukom svete Bogorodice” vjeruje ,,da iz ništavila, iz opšte tame slijedi vrijeme vaskrsnuća” - kaže Bakrač, primjećujući da u Rankovoj knjizi „Svečano tih”, osim tradicionalnih i religioznih motiva, dominira lik drage i lik majke.
Na drugoj strani, kako ona konstatuje, Janko Jelić, Uskok, kozačke naravi, u podne i u ponoć brani prag ćirilice.
- Piše Vuku Karadžiću: ,,Banuli smo ti novijem drumom” - sa sibirskom zvijezdom u sebi, stihom okrenut ka Rusiji. U svojoj ,,Pobuni stvari” mladi pjesnik Jelić „čeka poljubac daleke žene”, da ga „poljubi srećna sa tugom”. Odavno se nijesam srela sa ljepšim naslovom knjige, kao što je „Bijelom rukom i krunom od zlata”, Radosava Bata Đurkovića. Čitav ovaj rukopis je oslikan kosmetskom ljepotom. Božur, Kosovka djevojka, Toplica, Kosančić, knez Lazar i svi naši mučenici u Đurkovićevim stihovima, ispojani su zovom. Pjesnik naziva polje: božurom, majkom, zorom i listom, svjetlošću, Ivanom, Milanom. Kosmet je pjesnikov dom, vidi srce, a Jerusalim Otadžbina...– navodi Bakrač.
L.N.
)){kind=small}
