Razgovor na temu „Pozorište na filmu” bio je uvod u istoimenu reviju filmova koja se održava u sali Dodest, u okviru filmskog programa KIC „Budo Tomović”. Razgovor je vodila novinarka i odličan poznavalac filma Maja Popović sa profesorom na cetinjskom FDU Jankom Ljumovićem i filmskim kritičarom Vukom Perovićem. Nakon razgovora prikazan je film Keneta Brane „Mnogo buke ni oko čega” (1993), sinoć film „Garderober” Pitera Jejtsa, a večeras od 20 časova u sali Dodest je projekcija „Romea i Julije” Baza Lurmana iz 1996. godine. Čak dva filma kao podlogu za scenario imaju čuvene Šekspirove drame, pa ne čudi što je izvor za ovu reviju pao na njih u godini kada se obilježava 450 godina od rođenja ovog velikog engleskog i svjetskog dramaturga.
Film kao medij, koji je uslijedio nakon dvije i po hiljade godina iskustva pozorišta, naravno da je preuzeo dio sadržaja koji su postojali prije njega, kaže Ljumović. Fotografija, pa film, bili su radikalna promjena za zajednicu, a potom i umjetnike. Umjetnost je nakon antičkog, demokratskog perioda, dugo bila vezana za elitu.
- U naše doba prožimanje je toliko prisutno da je teško govoriti o strogim podjelama. – kaže Ljumović. Po njemu, danas možda osnovna razlika između pozorišta i filma jeste što se istorija filma može rekonstruisati, dok to nije slučaj sa teatrom. Naime, pozorište je i dalje umjetnost trenutka, a istovremeno i prostor u kome ste beskonačno slobodni da sami kreirate trodimenzionalnu sliku, dok je slika na filmu već data.Perović podsjeća da je film na početku bio tehničko-tehnološko pomagalo, i tek kasnije postao dio umjetnosti. Osvrnuo se i na još prisutnu dilemu postoji li razlika u glumi na filmu i u pozorištu, kao i kada se koriste sredstva pozorišta u filmu, i obrnuto.
- Mislim da ne postoje jasne granice, osim možda tehnoloških. Jedna od najvažnijih stvari koja razlikuje film od pozorišta jeste montaža, i to ona koju je uspostavio Ejzenštajn, a koja dopušta manipulaciju snimljenim materijalom, kako bi se postigao željeni cilj – kaže Perović. Osvrnuo se i na činjenicu da se dugo govorilo da film od pozorišta odvaja dokumentarni film. No, danas, dokumentarni teatar je nešto vrlo uobičajeno, dodaje Perović. Po Ljumoviću, čak i u tom segmentu danas ne postoji velika razlika, jer se pozorište uveliko koristi mnogim dostignućima filma. No, danas je mnogo značajnija, po Ljumoviću, činjenica da je film dostupan svima preko različitih medija, dok je pozorište svojom zahtjevnošću i određenošću trenutkom utoliko ograničeno.
Perović i Ljumović dotakli su se i teme zastupljenosti autorskog, pa i evropskog filma, u odnosu na holivdusku produkciju i blokbastere, nedostatku bioskopske sale u kojoj se takvi filmovi mogu vidjeti, ekranizacije naših domaćih književnih klasika, eskperimenta, kao i koliko je danas film ugrožen od novih medija.Ž.J.
Komentari
Komentari se objavljuju sa zadrškom.
Zabranjen je govor mržnje, psovanje, vrijedjanje i klevetanje. Nedozvoljen sadržaj neće biti objavljen.
Prijavite neprikladan komentar našem
MODERATORU.
Ukoliko smatrate da se u ovom članku krši Kodeks novinara, prijavite našem
Ombudsmanu.
)){kind=small}
