Pjesnik zavidne pjesničke kulture i reputacije Blagoje Baković neizrecivu ljepotu tematizuje u samosvojnu poeziju i melodijskom evokacijom obistinjuje duh nacionalnog. To su preksinoć najbolje osjetili i shvatili posjetioci četvrte večeri Trga od ćirilice. Iz njegovog ogromnog pjesničkog jezika, misli i ideja isteklo je mnoštvo rečica modernog srpskog pjesništva. Izrečenim stihovima potvrdio je da je jedan od pjesničkih vrhova naše kulture. Kako je i sam rekao, nalazimo na Trgu od ćirilice u „nećirilično doba”.
- Ovo je vrijeme kad nam izvadiše jezik iz usta da cvijet ne miriše više, a u grudima ga više nema. To mogu samo oni koji su crkve punili kravama, spraćali u njih tužnu braću , jahali popove a za svetitelje uzeli hulje i lopove - kazao je Baković otvoriši veče burno pozdravljen.
Spoznavši tajne pjesništva pjesnik je otkrio njenu obosmjernu beskonačnost. Utvrdio je „s one strane govora, govor bez dimenzija”. Njegove misli su svojevrsna čitanka, duhovna autobiografija
Njegovi ispisi – kazani stihovi proizilaze iz pjesnikovih saznanja i nadahnuća i isijavaju duhovnu energiju koja obasjava smisao umjetnosti i njenih manifestacija. Baković suštinu objašnjava suštinom. Istina jezika je u njegovom otkrivanju i razobličavanju sopsvenih „tajni i tabua”. On ispisuje mini eseje u nekoliko riječi on poručuje on oslikava naše vrijeme gdje se očekuje laž na vatri istine svi hoće da se domognu svojih privatnih crkava, privatnog sunca pravde i vjere. Zamislite Crnu Goru zapjenušavu da protjera jezik kao sa Lovćena kapelu i bilo bi za to nešto i nade da prije njih refrendum nije raspisao Vladika Rade”, kazao je pjesnik.
Pjesnik vazda ima na umu da se u svakoj kapi vode, pogledu, molitvi emociji obznanjuje „izraz prosvetljenja u kojem sagledavamo život“ on poručuje.
„Ako nam oduzmete Kosovo to znači da u muzej idete kao otimači. Zar na Vračaru nije izvršena proba kad ste Svetog Savu iz poslednjeg vaznijeli groba. Mislite li da će prećutat trava što govore Jasenovac i Grobnica plava. On u drugoj pjesmi poručuje Crna Goro otkad si crna nikad nijesi zabadala trn bratu u ranjenu nogu”.
U toku večeri Baković je čitao stihove iz zbirke „Put” koja je objavljena i na ruskom jeziku za koju je dobio i međunarodnu nagradu Saveza pisaca Rusije „Konstatin Simonov”.
Z.Š.
Komentari
Komentari se objavljuju sa zadrškom.
Zabranjen je govor mržnje, psovanje, vrijedjanje i klevetanje. Nedozvoljen sadržaj neće biti objavljen.
Prijavite neprikladan komentar našem
MODERATORU.
Ukoliko smatrate da se u ovom članku krši Kodeks novinara, prijavite našem
Ombudsmanu.
)){kind=small}
