Napunio je 69 godina, a Radojica Bošković, i dalje stvara i piše trenutno u svojoj rodnoj Mahali, kod Pavinog Polja. Objavio je nedavno dvije knjige, jednu poezije, a drugu književne kritike. Sadržaj ove knjige čine tekstovi jednom pisani, jednom objavljeni, pa zaboravljeni, i ne u cijelosti nađeni. U pitanju je knjiga poezije ,,Dijalozi, monolozi, poneka lirska sitnica” i knjiga književnih kritika ,,Jednom pisano”.
- Naknadno prikupljanje rasutog mojim nemarom, nemarom i prosutog „književnog” materijala, samo sobom podrazumijeva određenu improvizaciju i rekonstrukciju individualnog pamćenja koje i kod najumnijih pamtiša poklekne pred upornošću zaborava… Većina knjiga, objavljenih na ovom svijetu, makar simbolično, jesu pojedinačni i individualni pokušaji građenja idealnog grada i kuće.
Ovdje sakupljeni tekstovi, pisani su u dugom vremenskom razmaku i različitim povodima, kaže autor.
- Nekada je to bila pojava nove knjige, nekad zapis o određenim evolucionim transforamacijama književnog iskaza na geografski organičenom prostoru, omeđenom živom prisutnošću maternjeg jezika konkretnog pisca, a ponekad potreba korektnog skretanja pažnje čitaoca na valjane pisce i knjige kojima dnevna, tekuća književna kritika ne posvećuje zasluženu pažnju.
Tekstovi u ovoj knjizi su nastali kao zapisi o traženju onoga čega ima u konkretnoj knjizi, ili cijelom opusu određenog pisca. Pisani su sa namjerom afirmacije ostvarene, dosegnute estetičke vrijednosti, svjesno zaobilazeći metode traženja onoga čega nema, kao lijepu priliku treniranja kritičarske strogoće i obesmišljavanja individualnog stvaralačkog truda i muka pisanja nove knjige, govori o svojim najnovijim djelima Bošković. Po većini pisaca i knjiga na koje se odnose tekstovi sabrani u ovoj knjizi, već je počela da se taloži prašina zaborava, pa je njihovo novo pojavljivanje mali pokušaj oživljavanja naslova i imena.
- Iako znam da je buđenje vječno zaspalog zaludan posao, čini mi se razložnim pomenuti, u prigodnoj prilici, i knjige i njihove tvorce koji su na ovom svijetu svoj život proveli u lijepoj zabludi, snu i splinu ljepote književnog kazivanja. Sve što se priča ili pjeva u jednom vremenu, može se u drugom ispričati, ispovijedati i ispjevati na drugi način. Bošković kaže da čitanje tuđih knjiga i rukopisa, uređivanje novina i časopisa, pisanje o drugim piscima i temama, u ovom vremenu više ne stanuje ni u knjigama, ni u bibliotekama, zaključio je Radojica Bošković. M.N.
Komentari
Komentari se objavljuju sa zadrškom.
Zabranjen je govor mržnje, psovanje, vrijedjanje i klevetanje. Nedozvoljen sadržaj neće biti objavljen.
Prijavite neprikladan komentar našem
MODERATORU.
Ukoliko smatrate da se u ovom članku krši Kodeks novinara, prijavite našem
Ombudsmanu.
)){kind=small}
