Mladi ljudi okupljeni oko podgoričkog Sabornog hrama Hristovog vaskrsenja odlučili su da pokrenu projekat „Mladi Crne Gore za Staru Crnu Goru”, koji ima za cilj da podsjeti na osnovne, tradicionalne vrijednosti i istorijske događaje u Crnoj Gori. Tim povodom, pred brojnom publikom, održano je veoma zanimljivo veče na temu ,,Knjaz Danilo i Kadići”.
O ovoj temi govorili su istoričar prof. Predrag Vukić, publicista i novinar Budo Simonović, a učestvovali su i pjesnici Božo Đuranović i hadži Ljubisav Bjelić Morački. Skup je blagoslovio sveštenik Mirčeta Šljivančanin.
– Radost je kada se borimo za istinske vrijednosti, a naročito onda kada to čine mladi ljudi – kazao je Šljivančanin pozivajući sve na proslavu praznika Svetog Simeona Mirotočivog.
Prof. Vukić govorio je o istorijskim okolnostima i činjenicama vezanim za jednu od najkrvavijih priča crnogorske istorije.
– Stupajući na tron gospodara Crne Gore, knjaz Danilo se opredijelio za apsolutistički sistem vladanja, koji će vrlo brzo preći u otvorenu despotiju, u jedan sistem u kome je sve veći broj ljudi bio nesiguran za svoj život i imovinu – kazao je prof. Vukić.
On se osvrnuo na mnogobrojna protjerivanja, paljevinu sela u Piperima, a potom i stravične pohare Kuča u kojoj su ubijene 243 osobe, uglavnom neboračko stanovništvo; žene, djeca i starci. Rušene su čak i crkve, uključujući onu u selu Kosor. Vukić je detaljno govorio i o događaju sa Ostroga, na dan Svete Trojice (Pedesetnica) iz juna 1854. godine, kada je Danilo silovao Kadićevu sestru, a ženu popa Puniše Pavićevića iz Bjelopavlića, Danicu Pavićević. To je bio i razlog pobune Brđana protiv Crnogoraca, jer su još tridesetak djevojaka, spremnih za prosidbu, silovane od perjanika, po odobrenju Danila, u manastirskim odajama. Zbog atentata, sud u Kotoru je Kadića osudio na smrt vješanjem, a vojvoda Mirko je sve Kadiće prognao iz Crne Gore.
– Kada je Todor Kadić ubio knjaza Danila, on od strane vojvode Mirka nije bio individualno optužen. Desio se nesvakidašnji slučaj u istoriji Crne Gore, a i širih prostora Balkana, da je čitavo bratstvo, ni krivo ni dužno, faktički bilo osuđeno na smrt. Ovo je slučaj bez presedana, jer ni otomanski veziri nijesu donosili odluku da se čitavo jedno bratstvo ili pleme zbog bilo kakvih razloga ukloni – kazao je Vukić. On je dodao da je likvidatorska ruka knjaza Danila sezala i van granica Crne Gore. Novinar i publicista Budo Simonović istakao je da ne postoje dokazi da je Todor Kadić bio plaćeni ubica.
– Stradanje Kadića je paradigma stradanja mnogih drugih porodica u Crnoj Gori. Ovakvim govorenjem mi ne umanjujemo Danilove nesumnjive državničke zasluge za Crnu Goru. To svaki put naglašavam i to se ne smije i ne može zaboraviti, ali se nikad i ni po koju cijenu ne mogu zaboraviti ni zlotvorstva koja je učinio taj tiranin. Ako ih zaboravimo, eto prilike da se ponove, a ponavljala su se – kazao je Simonović.
On se pozabavio detaljno i samim atentatom.
– Kada bi me neko na brzu ruku, iz sna probudio i upitao, koga bih istakao kao oličenje moralnosti, prvo bih se sjetio Todora Kadića. I zbog toga njegov portret stoji u mojoj kući na vrlo vidnom mjestu, da ga svaki put kud god pogledam vidim i pamtim za sva vremena, upravo zbog tog velikog morala i časnosti. Pravda je pobijedila i eto, danas Kadića ima na sve strane – kazao je Budo Simonović. U organizaciji večeri su pomogli Vlatko Vojvodić i Nikola Jovanović, a u planu je da se održi niz sličnih večeri na kojima će biti govora o nekim od najvažnijih istorijskih događaja u Crnoj Gori.
A.Ć.
Ponosni na pretke
Publika je imala priliku da čuje i mlade guslare Maksima Vojvodića i Ranka Bojića iz Udruženje guslara „Vojvoda Mina Radović”, kao i recitatorku Irenu Jovanović. Moderator večeri bio je Luka Janković. Skup je pozdravio i Milorad Dudi Kadić ističući da ,,nema Kadića koji večeras nije srećan, kada se govori o precima”.
- Istina je jedina municija kojom se pucalo u Crnoj Gori. Teško onom ko je potroši – kazao je on.
Nije plaćenik
Da je Todor Kadić bio plaćeni ubica, vjerovatno bi taj čin izveo na drugačiji način i obezbijedio sebi odstupnicu sa lica mjesta. Poznato je da je on ispalio taj smrtonosni hitac, spustio ledenicu na pločnik i gotovo šetnjom se udaljio pored kotorskog bedema. Prema svim kazivanjima, radilo se o gorostasnom čovjeku, koji se nije bojao, a taj jedan žandarm koji je potrčao za njim ne bi mogao ni slučajno da ga savlada da je pokušao da se brani ili bježi – kazao je Budo Simonović.