U Islamskom kulturnom centru u Baru organizovano je veče posvećeno porijeklu porodice Karađuzović, koja se, kako je rečeno, prvi put spominje 1571. godine, kada su Bar osvojili Turci. O porodici Karađuzović govorio je prof. dr Šerbo Rastoder, moderator programa bio je efendija Emil Škrijelj, imam Podgradske džamije, a profesor Medrese „Mehmed Fatih” publici je predstavio biografiju predavača, Šerba Rastodera.
Prema riječima Rastodera, tema koju je obradio predstavlja dokumentovano istraživanje.
– Kada je istraživanje započeto o ovoj temi, uprkos širokom opštem obrazovanju, veoma sam malo znao, iz ugla islamskog misticizma. Riječ „karađoz” nije patronim i onda sam tragao kako se to desilo, da se u isto vrijeme javlja Karađoz u Baru, u Mostaru, čitavom granicom Jadrana i uopšte čitavim Mediteranom. Prezime Karađoz je u tom vremenu, u XVI vijeku, bilo vrlo prošireno, a prevodi se kao „crnook”. Istraživanje je dovelo do saznanja da je Karađoz bio najpopularniji lik iz pozorišta sjenki koje je tada bilo rašireno u Osmanskom carstvu. Karađoz predstavlja prototip čovjeka iz naroda, bistrog, pametnog i umnog, koji se u predstavi stalno sukobljava sa svojim protivnikom, prototipom narcisoidnim Hudživatom, kojeg uvijek nadmudri i time zadobije simpatije naroda – objasnio je Rastoder.Na osnovu toga, Rastoder je postavio tezu da je Karađoz fikcija ovog lika iz naroda. Taj čovjek koji je kasnije dobio prezime Karađoz, po njemu je, u stvari, čovjek koji je poistovjećen sa čovjekom iz predstave, pametan i mudar.
U BiH postoji prezime Karađozović, dok je prezime Karađuzović prvi put upisano onda kad se Murteza Karađuzović upisao u građansku osnovnu školu.
Rastoder je o ovoj velikoj i značajnoj porodici brojne podatke našao u biblioteci Gazi Husrev-begove medrese u Sarajevu, najviše zahvaljujući Fejzulahu Hadžibajriću. O starobarskoj čaršiji, kao i o njegovoj službi, Fejzulah Hadžibajrić je napisao: „Barski i sarajevski govor je jedna mala oaza turskog jezika punog albanskih i bosanskih riječi. U njemu ima i takvih staroturskih riječi koje, možda, danas ne čuju ni u Carigradu. Velika je zasluga muftije Karađuzovića u širenju bratstva i sloge među narodom. Takvu slogu treba poželjeti svuda. Muftija je ostavio jednak izlaz za sirotinju za sve tri vjeroispovijesti. Osim što je muftija Karađuzović bio patriota, kralj Nikola ga je volio, uvažavao i prizivao i zbog njegove bistrine, oštroumnosti i sjajnosti”.D.S.
Komentari
Komentari se objavljuju sa zadrškom.
Zabranjen je govor mržnje, psovanje, vrijedjanje i klevetanje. Nedozvoljen sadržaj neće biti objavljen.
Prijavite neprikladan komentar našem
MODERATORU.
Ukoliko smatrate da se u ovom članku krši Kodeks novinara, prijavite našem
Ombudsmanu.
)){kind=small}
