Ciklus predavanja „Njegoš naš nasušni” koji uz pomoć KIC-a „Budo Tomović” organizuje Društvo za očuvanje crnogorske duhovne baštine ugostilo je preksinoć čuvenog likovnog umjetnika i književnika Dimitrija Popovića. Ciklus, kao i ovo predavanje, posvećeni su jubileju 170. godišnjici od prvog objavljivanja „Gorskog vijenca” Petra II Petrovića Njegoša.
Dimitrije Popović, koji je i sam kako je rekao, 2013. godine, tokom obilježavanja 200. godišnjice Njegoševog rođenja, uradio ciklus slika „Misterijum Luče mikrokozma”, zatim skulpturu inspirisanu vladičinom pjesmom „Crnogorac Bogu svemogućem” i „Misao”, i, na kraju, sam napisao pripovijetku „Luča Njegoševe noći”, na početku predavanja objasnio je zašto je izlaganje jednostavno naslovio „Pjesnik u mantiji”. „Njegoševa ličnost i djelo je uvijek inspirativna, a svaki veliki autor i njegovo i značajno djelo uvijek otvara u novom vremenu nove mogućnosti sagledavanja”, kaže Popović. Njegoša možemo sagledavati iz puno profila njegovog bogatog lika, njegove intrigantne personalnosti, pa o njemu možemo govoriti u kontekstu istorije, književnosti, religije, metafizike, politike, psihologije...
– Uvijek ističem činjenicu koju smatram izuzetno važnom – Njegoš je rođen kao pjesnik, a sticajem okolnosti je postao vladika – naglašava Popović, dodajući da se zato naslov njegovog predavanja mnogima može učiniti suviše jednostavnim, notornom činjenicom. „Ali u običnosti te sintagme, pjesnik u mantiji, nalazi se suština problema o kome večeras govorimo”, kaže umjetnik.
– Pjesnik se rađa, pjesnikom se ne postaje. I ta činjenica je glavni uslov njegovog postojanja, a glavni uslov pjesničkog izražavanja je sloboda. Sloboda je imanentna pjesničkom biću, i u tom smislu Njegoš kao vrhunski pjesnik, kao neko ko drugačije osjeća i doživljava svijet, ko je obdaren onim što se zove pjesnički idiom, on je znao i mogao artikulisati svojim izvanrednim pjesničkim formama – kaže Popović. To, dodaje on, ponekad kao posljedicu ima i jeretičke stavove i misli Njegoševe. Razvijajući dalje ove tezu, Popović ističe da je kod Njegoša „misao pjesnika nadišla misao klerika”.
– Njegoš je govorio kao čovjek slobode, čovjek koji se slobodno izražava i koji najviše vjeruje u istinsku religiju, a to je poezija. On je svetac te religije – poezije, a u kojoj je ostvario vrhunske rezultate – ističe Dimitrije Popović.
To je docnije potkrijepio svojim analizama Njegoševih misli u njegovim spjevovima „Luča mikrokozma” i „Gorski vijenac”, kao i odnosnom Petra II Petrovića Njegoša spram žena, a o kome se može doznati iz njegovih stihova, kao i arhivskih zapisa njegovih tadašnjih savremenika.
Uvod u predavanje održao je dr Goran Sekulović.Ž.J.
Komentari
Komentari se objavljuju sa zadrškom.
Zabranjen je govor mržnje, psovanje, vrijedjanje i klevetanje. Nedozvoljen sadržaj neće biti objavljen.
Prijavite neprikladan komentar našem
MODERATORU.
Ukoliko smatrate da se u ovom članku krši Kodeks novinara, prijavite našem
Ombudsmanu.
)){kind=small}
