-Piše: Nikola Ivanović
U Crnoj Gori sve napreduje brzo, pa se brzo i survava. I prosječno obaviješteni znaju da jezik ne nastaje odjednom, nego je to stoljetni ishod duhovne djelatnosti naroda nataložene u jeziku. Kad je u pitanju ukorijenjenost srpskog jezika, istorijski fakti u Crnoj Gori doživljavaju genetičke promjene kao virusi, što potvrđuje službeni izgon srpskog i ustavno utemeljenje crnogorskog jezika.
Do kada će to trajati? Ovo će trajati sve dotle dok se budemo pravili Englezi: što vidimo- ne vidimo, što čujemo- ne čujemo. Danas je izgleda istina opasan luksuz, što potvrđuje i sudbina 26 nikšićkih profesora srpskog jezika.
Kao što je Hristos na krstu najuzvišeniji simbol, tako je i srpski jezik u Crnoj Gori uzvišen simbol trpljenja i opstajanja. Za opstanak srpskog jezika treba zahvaliti njegovim domaćim goniocima, kao i najmljenima od Hrvatske, Ukrajine, Poljske, Bosne.... Beskrajna drskost najmljenih očituje se u tome da polažu pravo da budu inostrane jezičke sudije i autori prve gramatike jezika koji je bio u fazi zagovaranja.
Kad je u pitanju stoljetnja ukorijenjenost srpskog jezika, istorijski fakti u Crnoj Gori doživljavaju genetičke promjene kao virusi, što potvrđuje i novi jezik sa dva nova slova. Zato ne čudi što novinari nisu pohrlili da prate “filološke dane.” Većina medija prećutala je dvodnevno izlaganje 30 znanstvenika iz svijeta i isto toliko domaćih. Izgleda da Crnogorci žive sa stvarima koje zamišljaju, što pokazuje trostruki identitetski transfer.
(Cetinjski filološki dani, 8. i 9. septembar 2017) „Imponuje činjenica da su crnogorske filološke teme i montenegristika bile povod za okupljanje čak šezdeset renomiranih izlagača, od kojih polovina iz inostranstva, naglasio je Adnan Čirgić. Ovo okupljanje organizovala je malena država koja izgleda ima veliki trbuh. Sumnjam da je iko od sudionika filoloških dana prozborio o prvom bukvaru Inoka Save iz Paštrovića, jeromonaha manastira Dečani, štampanom u Veneciji 1597. godine. Ovaj dragulj srpske kulturne baštine ostao je nepoznat sve do 1883. godine, što je tema za sebe.
Radi podsjećanja: Stjepan Mitrov Ljubiša (1822–1878) iz Paštrovića, tribun, pripovjedač, prije gotovo vijek i po, kao poslanik, obratio se gospodi u Carevinskom vijeću u Beču na srpskom jeziku i time, faktički, uveo ravnopravnost srpskog jezika u zakonodavnu skupštinu austrougarske imperije.
Jedna filološka paralela. Dr Drago Ćupić, doktor filologije, podstaknut negdašnjim interesovanjem dr Radosava Boškovića za bjelopavlićki govor, upustio se u zanimljivo istraživanje. Doktorirao je 1975. godine s temom „Govor Bjelopavlića.” Imao je blistavu naučnu karijeru. Bio je direktor Instituta za srpski jezik u SANU. Gostujući profesor u Varšavi, Krakovu, Moskvi i Budimpešti, gdje su objavljivani njegovi stručni radovi, kao i u Bugarskoj, Čehoslovačkoj, Njemačkoj i Italiji. Nakon izučavanja govora Bjelopavlića, tridesetak godina kasnije, uslijedilo je novo istraživanje dr Adnana Čirgića “Govor podgoričkih muslimana” pa je s tom temom 26. 10. 2007. doktorirao na na sveučilištu ,,J. Štrosmajer'' u Osijeku.
Uz sve pohvale za ovo istraživanje, ostaje nejasno prosječnoj pameti da se kao osnova novog crnogorskog jezika prihvati govor podgoričkih muslimana prije bjelopavlićkog, katunskog ili nekog trećeg. Poznata je opaska kralja Nikole: „Znaš li katunski zborit? Učite se katunski zborit.” Preostaje nam pitanje: ,,Znaš li podgorički zborit''? Učite se podgorički zborit'. I dijete da bi se rodilo treba mu, u normalnim uslovima, devet mjeseci. Međutim, ovaj novi jezik, „sa pratećim dokumentima”, rodio se za osam mjeseci! Toliko je trajala inkubacija novog jezika propisanog s krova nove države.
Da bi taj jezik bio prihvaćen, treba da savlada ono što mu stoji na putu- 64 odsto građana koji govore srpskim jezikom.
Akademik dr Josip Silić prije nego što je ,,prosricao'' crnogorski napisao je gramatiku. Upravo zbog toga tu gramatiku treba čitati kao knjigu krivoputnu. Balkanizacija srpskog jezika je prateća pojava „konsolidacije” novih država. Osmišljenom procesu lomljenja kičme pravoslavlja i srpskog jezika nije rodno mjesto u Crnoj Gori.
Političari, kad su god namjeravali da arbitriraju, posebno u sferi kulture, obrazovanja, tradicije, odmah su sebi obezbijedili pravo na neistinu. Prethodno oni moraju imati moć. Njihova moć mora biti obimna da je ne mogu kontrolisati potčinjeni. “U samom čovjeku satkana je jedna nesavladiva sklonost da dopušta da bude varan,” tvrdi Fridrih Niče u kultnoj knjizi “Volja za moć”.