Za četrdeset godina prešao je put od tihog dječjeg pjesnika, snimatelja, do slikara, scenariste i tvorca dokumentarnih filmova, bezbroj scenarija, fotografija, filmskih zapisa. Zdravko Ponorac je poslenjih godina stvorio i više akvarela i ulja na platnu. To trajanje praznog vremena otuđenosti, ono što je nevidljivo kao jeza tišine, a osjeća se, postaje vidljivo na njegovim platnima. Sve što je radio proteklih četiri decenije predstavio je prvom multimedijalnom samostalnom izložbom slika i fotografija u Spa Galeriji u Igalu koju je nazvao „Okom djeteta”.
Otvarajući izložbu svog ujaka Jelena Bajić Šećković je kazala da je Zdravko čitav svoj život posvetio umjetnosti. Fotografija, film, poezija, slikarstvo su njegove preokupacije.
– U početku je nikla riječ. Dječak – mladić pisao je pjesme, stvarao riječi kojima je dodirivao prostranstva i iskazivao osjećanja, a ova mu uzvraćala dodir. Pjevao je dragoj koju voli. Zatim je riječ usahla, kao i latice što otpadnu kad nastupi vrijeme ploda. Javilo se profesionalno zanimanje kamerom i nastale su mnoge fotografije. U poslednje vrijeme kada je otišao u invalidsku peziju javila se i slika. Slikajući on je jačao i svoju bolesnu ruku, a još više svoj duh. Ponorac je prepoznao slikarstvo kao svoju istinu, kao svoje vlastito ime... On je fotograf posebnog senzibiliteta i zaljubljenik u Herceg Novi koji je svojom kamerom zabilježio početke mnogih velikih hercegnovskih umjetnika. Pratio je bogatu kulturnu scenu, formirao bogatu arhivu grada u kojem živi više od pedeset godina... Njegove slike su vrlo žive. Zdravko kombinuje realno i irealno, sa elementima fantastike. Od motiva na njegovim slikama dominira čovjek. Kroz svoje slike izražava bunt, kritikuje banalnost naše civilizacije, i poigrava se sa mitovima popularne kulture naše svakodnevice. Svojim crtežima on se ruga savremenim fenomenima masovne kulture i društva, preispitujući odnose društvo – kultura. U njegovim slikama prisutni su i duhovnost i humor – rekla je, između ostalog, arhitekta Jelena Bajić.
U toku ove multimedijalne večeri glumica Lidija Petrone je pročitala nekoliko pjesama Zdravka Ponorca, a na kraju večeri u kongresnoj sali Instituta prikazan je i film „Duša u moru” koji je osmislio Ponorac. U 42 minuta je ispričana filmska priča o rano preminulom hercegnovsko pjevaču Ivici Deronji (1951-2002).
Z.Š.
Komentari
Komentari se objavljuju sa zadrškom.
Zabranjen je govor mržnje, psovanje, vrijedjanje i klevetanje. Nedozvoljen sadržaj neće biti objavljen.
Prijavite neprikladan komentar našem
MODERATORU.
Ukoliko smatrate da se u ovom članku krši Kodeks novinara, prijavite našem
Ombudsmanu.
)){kind=small}
