Tribina „Riječ” Udruženja književnika Crne Gore u susret 13. novembru – datumu Njegoševog rođenja, organizovala je veče pod nazivom „Ah, divna poezija, iskra tainstvena”, u Duhovnom centru „Simeon Mirotočivi”, u Podgorici. O istorijskim okolnostima u kojima je živio i djelovao Pustinjak cetinjski, i o njegovom pjesništvu najvišeg reda govorili su pjesnici Veselin Rakčević i Milica Kralj, urednica Tribine. Veče je počelo minutom ćutanja za preminulog kolegu književnika Draška Vulevića.
– Nedostižno i neprikosnoveno i svevremeno djelo pjesnika i mudraca Petra Petrovića Njegoša premostilo je ponor vjekova, od one stajne početne tačke koju je utisnuo Rastko Nemanjić i starog srpskog pjesništva pa sve do pjesništva romantizma. Tradiciju narodnog pjesništva, „narodnog jevanđelja”, klasicizma i romantizma, povezao je u svom djelu, uspjevši da ostvari izrazitu poetsku individualnost mističnim i metafizičkim slojevima. Duboko religiozna ova poezija spaja u sebi duh narodne pjesme sa romantičarskom osjećajnošću, snažnim likovima i dramskim uzletom, kao i hiperbolizacijom u poetskom postupku. Često se ova poetika služi uzvišenim i retoričnim klasicističkim stilom i crkvenosrpskim jezikom. Molitvena, upućena božanskom proviđenju, Njegoševa složena pjesma razmatra najsloženije probleme čovjekovog bivanja na zemlji, bića ljudskog koje je bez božije tvarce u sebi „najgrđe stvorenje”, a sa božanskim duhom u svojoj duši to stvorenje upućuje „himne slave svome Stvoritelju” - pojasnila je pjesnikinja Milica Kralj. Ona je istakla da je svako njegovo djelo odgovor i na današnje nedoumice i tragična lutanja.
– Ako se podsjetimo da je u „Luči mikrokozmi” u središtu satanina pobuna protiv Boga i poraz u toj pobuni, vidjećemo da je Njegoš afirmisao pobjedu svjetla nad tamom, veličao je Tvorca kao blagonaklonog vladara, tvoritelja i staratelja, pravednog sudiju i imaoca najviših znanja – smatra ona.
Književnik Veselin Rakčević istakao je da se poezija, ta njegoševska besmrtna iskra našeg podneblja obistinjuje i u ovom dobu.
– Prvu dramu o Petru Drugom Petroviću Njegošu napisao je književnik Perivoje Popović, kod koga je ,,Njegošev sat” više mjera vremena i prostora. Moram takođe istaći da sam i prvi put od arhitekte i književnika Andrije Markuša doživio, rekao bih, naučno veče ,,Njegoš kao arhitekta” čime sam spoznao i jednu novu dimenziju tog velikana – kazao je, između ostalog, književnik Veselin Rakčević u svom obraćanju. On se detaljno osvrnuo i na period u kom je Njegoš živio i stvarao, kao i na sadašnju situaciju kada je u pitanju poimanje i tretiranje tog velikana, ističući da ih veže prokletstvo.
– Petar Drugi Petrović Njegoš je bio izložen prokletstvu. Nikola Petrović je potiskivao Njegoševo književno djelo, a svoje isticao u prvi plan. Danas se govori da je Njegoš genocidan pisac i, svjedoci smo, preporučuje se neko novo čitanje i tumačenje Njegoša – kazao je, između ostalog Rakčević dodajući da je prvo izvođenje Njegoša napravio Raša Plaović u Beogradu 1949. godine.
– Kada su u pitanju odnosi Crne Gore i Rusije, možemo reći da su oni za vrijeme vladavine Petra Drugog Petrovića Njegoša bili najčvršći. On je za sva vremena vezao Crnu Goru za Rusiju popravljajući prethodno više puta narušene odnose. Na žalost, nesrećna sudbina prati Njegoša i do dan danas, naravno, ne njegovom krivicom – zaključuje Rakčević, nakon čega je nadahnuto kazivao stihove iz „Gorskog vijenca”, što je nagrađeno aplauzom.A.Ć.


Pjesme

Svoje pjesme u slavu i čast Lovćenskog Tajnovidca čitali su pjesnici njegoševskog opredjeljenja, članovi Udruženja književnika Crne Gore: Andrija Markuš, Ljubisav Bjelić Morački, Momo Milikić Konjević, Nikola Nenezić Čudesni, Božo Vučić Božan, hadži Radovan Radović, Milojka Banduka Jovović, Slobodan Bećo Došljak i Perivoje Popović.


Iskra

Petar Petrović Njegoš, najveći filozof pjesnik, lirske, epske i dramske meditacije i danas je najživlji i najaktuelniji naš pjesnik. Gorostas i besmrtnik, vladika i prosvjetitelj, državnik i pjesnik – Njegoš u pismu Ludvigu Augustu Franklu (kao odgovor na Franklov prevod srpskih narodnih pjesama na njemački jezik, 12. oktobra 1851. godine na Cetinju) piše: „Poeta je klik smrtnoga sa burnoga našega brijega, poeta je glas vapijućega u pustinji, on sanja o besmrtiju, dovikuje ga i za njim se topi. On vidi veliki list od knjige mirobitija otvoren, u njemu čita čudestva stvoriteljeva... Ah, divna poezija, iskra tainstvena.”