Crnogorski simfonijski orkestar velikim rođendanskim gala koncertom obilježio je sa svojom publikom jubilej – deceniju od osnivanja i rada. Zanimljivo osmišljenim repertoarom koji su činili izuzetno težak Koncert za violončelo i orkestar Sergeja Prokofjeva u kojem je kao solista zablistao Dmitrij Prokofjev, prvo čelo našeg simfonijskog orkestra, i popularna (ali ništa manje zahtjevna) djela „Ples mrtvih” Kamij Sen-Sansa, „Čarobnjakov učenik” Pol Dike i „Polovjecke igre” iz Borodinove opere „Knez Igor” izvedeni su na visokom nivou, kako i priliči događaju.
Pored orkestra u najboljem svjetlu se pokazao i Crnogorski horski ansambl sastavljen od studenata Muzičke akademije i učenika Škole za muziku i balet „Vasa Pavić”, potpomognuti muškim članovima RTS-ovog hora, a koje su pripremile dirigentkinje Zoja Đurović i Aleksandra Knežević. Zato i ne čude gromoglasni aplauzi koji su izmamili čak dva bisa – Verdijev „Hor jevrejskih robova” iz opere „Nabuko” i Hačaturijanova minijatura. Deset godina nije mnogo kad su orkestri u pitanju, ali ako je riječ o simfonijskom orkestru u Crnoj Gori, gdje tradicija simfonijskih ansambala gotovo da nije ni postojala, a muzička scena bila tek u povoju, mnogo znači, kazala je muzikološkinja Sonja Marinković, sa beogradskeg Fakulteta muzičkih umjetnosti. Saradnica našeg Muzičkog centra od njegovih početaka nije krila zadovoljstvo slavljeničkim koncertom ističući da je pokazao da je deset godina upornog istrajavanja na zdravom putu. Jako zahtjevan program, nesvakadišnji, demonstrira pun kapacitet ovog orkestra, koji je predstavio na izuzetan način svoje vodeće članove poput Dmitrija Prokofjeva. Da je muzičar tako visokog kvaliteta tek se večeras u punom smislu prepoznalo, zaključila je Marinković. On je zaslužan što je nekomunikativna muzika Prokofjeva sve zainteresovala i obuzela.
– Pratim kulturu i muzičku scenu Crne Gore duže od deset godina i mogu da kažem da bez početaka ne bi bilo ni ovoga što smo večeras čuli. Nekad davno Dragutin Gostuški je rekao, misleći na Srbiju s kraja 19. vijeka, da su tada „Srbi pokazali da su prvaci svijeta u jednoj discipline koja nije olimpijska, u skoku iz blata”. E, ovo je, zaista jedan ogroman skok, i treba to poštovati. Mislim da je podgorička publika to prepoznala, da orkestar ima svoju vjernu publiku, da je ovdje izgrađen ne samo orkestar, nego jedan potpuno novi ambijent muzičkog života u Crnoj Gori – prokomentarisala je prof. Sonja Marinković.
Među gostima u publici bio je i kontrabasista Zoran Marković. Muzičar koji je stasao upravo u Podgorici, odakle je otišao u Ljubljanu gdje je izgradio karijeru jednog od najpoznatijih evropskih kontrabasista, nije krio veliko ushićenje koncertom i činjenicom da je orkestra koji prati od njegovih početaka proslavio desetogodišnjicu.
– Veoma sam srećan što svjedočimo izuzetan napredak svih članova orkerstra. Nevjerovatan napredak, zaista, a posebno je to značajno ako se zna u kakvim uslovima radi. Ovo pozorište je potpuno neprimjereno za izvođenje ovako zahtjevnih simfonijskih djela, ali oni su sve prepreke prevazišli. Bilo je izuzetno lijepo i snažno. Ovo mora da bude inicijalna kapisla i sad kad se dobije dvorana i Muzički centar, ako bog da, da muzički život ovdje dobije bazu da počne da se radi još kvalitetnije sa novim naraštajima. I sav taj talenat koji imamo u genima, da to napokon pokažemo i da razvijemo još više – poručio je on.
Direktor Muzičkog centra Žarko Mirković je kazao da je najvažnije da već deset godina postoji Crnogorski simfonijski orkestar, koji je privlačan i za naše i za muzičare sa strane i koji je u stanju da prezentuje našu muziku.
– To je profesionalni orkestar koji može da svira najteža djela muzičke baštine, to je orkestar koji gdje god gostuje dobije priznanja, on je čvrsto utemeljen i može i dalje da napreduje – kazao je Mirković.
On je istakao da je i publika ovog koncerta pokazala koliko je napredovala muzička kultura, jer „slušati koncert Prokofjeva 45 minuta – jedno takvo muzičko – ne može svako. Drugi dio koncerta bio je opušteniji, ali, kako je primijetio, to je zato što se željelo da se svako ko voli muziku može da zadovolji svoj ukus.
Mirković nije želio da kaže tačan datum kada će se Crnogorski simfonijski orkestar useliti u svoju zgradu, ali je potvrdio da su radovi u zgradi Muzičkog centra u punom jeku i da se dugogodišnje čekanje bliži kraju. To će biti početak nove etape u razvoju ovog orkestra, jer, kako je kazao Mirković, naša publika, a ni članovi ansambla, nisu ni svjesni kako ovaj orkestar zvuči, što se vidjelo na nedavnom gostovanju u novoj zgradi makedonske filharmonije.
Dirigentkinja Zoja Đurović je istakla da je i ovaj koncert pokazao da je Crnoj Gori potreban profesionalni hor – vokalni ansambl čiji članovi primaju platu za svoje pjevanje. Ona je izrazila nadu da će hor imati sve više angažmana na našoj muzičkoj sceni u budućnosti, jer naše podneblje rađa izuzetne čiste i jake glasove koji uz odgovarajuće školovanje mogu mnogo da pruže.
S.ĆETKOVIĆ


Odbrana besplatnog muzičkog školovanja

Prije koncerta Mirković se obratio publici istakavši da je Crnogorski simfonijski orkestar preobrazio crnogorsku muzičku scenu. On je zahvalio svima koji su, kako je rekao, pomogli u radu Muzičkog centra proteklih deset godina - dirigentima Grigoriju Kraskom i Alekseju Šatskom, direktorima CNP-a i RTCG-a, gostima dirigentima.
Mirković je ukazao i na potrebu da se u Crnoj Gori sačuva besplatno muzičko vaspitanje, tekovina koja je naslijeđena iz Jugoslavije, jer samo tako možemo računati na dalji napredak muzičke kulture.