-„Svaki novi pokret četkice je nova avantura koja ponese umjetnika. Kada uđeš u svijet slike, onda ne znaš ni gdje si, ni kako si, ni kad ćeš i hoćeš li izaći iz njega. On vam izmiče i postaje neuhvatljiv, a ne trpi priču i pretjerana pojašnjenja”, kaže slikar Slobodan Puro Đurić, kako stoji zapisano na početku drugog, dopunjenog izdanja monografije izdate povodom šest decenija njegovog plodnog umjetničkog stvaralaštva obilježenog prošle godine velikom retrospektivnom izložbom na Cetinju. Izdavači monografije su Narodni muzej Crne Gore sa Cetinja i Centar savremene umjetnosti Crne Gore iz Podgorice. Urednik izdanja je istoričarka umjetnosti dr Anastazija Miranović, čiji tekst „Antikvarnica sjećanja” i otvara ovo izdanje. Monografija je dvojezična, pa pored tekstova na našem jeziku, postoje istovjetni tekstovi i na engleskom.
I tako, u ovoj „Antikvarnici”, kako je i Đurić svojevremeno naslovio jednu svoju sliku, zainteresovani ljubitelj likovne umjetnosti i poštovalac Đurićevog djela, može pročitati niz stručnih osvrta likovnih kritičara, ali i niz intervjua koje je dao za ovdašnje štampane medije, ali i umjetnikovu biografiju koja je očito uslovljena genetikom, što se, pak, vidi i iz teksta u kome se predstavlja Đurićeva porodica, uža i šira, nekad i sada. Naravno, tu su i reprodukcije njegovih radova, kao i fotografije vezane za njegov porodični život, kao i slikarstvo. U monografiji je i niz isječaka novinskih članaka i likovnih kritika koje je Đurić smatrao značajnim kada je u pitanju istorijat njegovog rada, a koji je o tome sljedeće rekao: „Dok radim, nikad ne razmišljam o izložbama. Ne volim da izlažem. Ima tu dosta teatralnosti, pompe, izvještačenosti”.
No, ovakav Đurićev stav nije pokolebao istoričarku umjetnosti Anastaziju Miranović, da u uvodnom tekstu monografije zapiše:
- Đurićevo umjetničko djelo upečatljivom autentičnošću likovnog rukopisa, prefinjenom kolorističkom orkestracijom, filosofsko-poetičnim narativom, iskrenom emocijom, čini dio referentnog korpusa crnogorske likovne umjetnosti, kao nezaobilazan njen segment u svim ozbiljnim analizama crnogorske istorije umjetnosti. Umjetnički svijet Slobodana Pura Đurića pripada rijetkim i posebnim iskoracima duha, čija ukupnost osjećanja predstavlja svojevrsnu ’fenomenologiju disanja’, kao uslov opstanka i trajanja u ovom nesigurnom, odljuđenom svijetu, koji još uvijek posjeduje/produkuje ljepotu – zapisala je Miranović.
I njena koleginica, istoričarka umjetnosti mr Lucija Đurašković, u tekstu koji za moto ima misao Vilijema Blejka „Samo je duhovno stvarno”, dala je pozitivnu ocjenu:
- Slikarstvo Pura Đurića je originalno i samosvojno, oplemenjeno rijetko finim senzibilitetom za nepoznato i tajanstveno. Ispunjeno istovremeno i idejom i pitanjima, univerzalnim i svevremenskim egzistencijalnim sadržajima koji se šire izvan granica našeg balkanskog prostora, zadržavajući pečat specifičnosti podneblja u kome je umjetnik rođen. Njegovo slikarstvo opominje, skreće pažnju na tehnološku mahnitost, svjedoči, osuđuje i ukazuje na destrukciju humanuma, neizvjesnost put jedne moguće projekcije tragičnih posljedica velike utopije zapadne civilizacije čiji smo neraskidivi dio. Purov bogati likovni opus, svojom autentičnom uvjerljivošću, poslužiće kao izazov za nova istraživanja, konstantno nadahnjujući buduće generacije. Stvaralački i kreativni dar Slobodana Pura Đurića postao je nezaobilazan primjer uzvišenosti, visokog stila i naprednih humanih umjetničkih stremljenja u crnogorskom i evropskom slikarstvu druge polovine 20. vijeka – zapisala je Đurašković.
Dodajmo da su u monografiji zastupljeni i kritičarsko-esejistički tekstovi Mladena Lompara, Olge Perović, Nikole Vujoševića, Nataše Nikčević, Ognjena Radulovića, Slobodana Slovinića, Minje Bojanića, Petra Janičića, Igora Perića.Ž.J.
Stremljenje ljepoti
A, Đurić, ne samo slikar, već nekada i društveno-politički radnik, pa gradonačelnik Cetinja, piše o umjetnosti i ovo:
- Zato je univerzum usadio čovjeku umjetnički dar – da se oslobodi, izrazi, rastereti, kako bi jasnije mogao da stvara, gradi i ostvaruje sebe, stremeći lijepom. Ljepota se doživljava na poseban način i čim počnu o slikarstvu pisati filozofske traktate – nestaje umjetnosti. Ona je osjetljiva i nije podložna mjerenju, premjeravanju i ne može se prikazati preko egzaktnih kategorija. Estetski doživljaj prenosi se tananom komunikacijom, emocijom – kaže Đurić.