Ljubitelji lijepe priče imali su priliku da u pabu „Pržun”, pored Starog zatvora u Starom gradu Kotoru, upoznaju književnicu Tanju Sekulić i njenu knjigu „Iz dnevnika”, koja je doživjela drugo izdanje „Otvorenog kulturnog foruma” sa Cetinja. Kotor ima posebno mjesto u njenom životu. Poslije zemljotresa 1979. godine došla je u ovaj grad, a prije 30 godina diplomirala je na Fakultetu za pomorstvo, te je razumljivo što je na promociji čitala priče sa motivima iz Kotora. Jedna od tri takve priče je „Da i ne”, koju je posvetila slikaru Jovu Abramoviću, kotorskom Đotu. Činjenica da je promocija održana u „Pržunu”, što na kotorskom dijalektu znači zatvor, za Tanju ima simbolično značenje, jer je tu nekada davno prolazila, a to je, kaže, „kao i sve što je u Crnoj Gori – tabu tema”. Životne teme o kojima piše su univerzalne i zajedničke čitaocima ovih prostora.
– To su priče iz života, bliske ljudima, oni to žive, a dosta ima toga o čemu se malo piše... Ljubav je ovdje tabu tema. U Crnoj Gori ne smiješ da voliš koga hoćeš, a život treba da se živi onakav kakav jeste, a ko je taj ko određuje šta je tvoje ogrešenje? Treba da budeš dobar čovjek i to je to. Svako treba da ima svoj izbor, čovjek ne treba da komentariiše izbor nekog drugog. Imam pozitivan odnos prema svemu, zbog toga i postoje pisci, slikari, muzičari, svi umjetnici svijeta da svemu vrate humani smisao, jer jedino zbog čega smo na zemlji, to je, valjda, da širimo ljubav, tako bi trebalo da bude – kaže Sekulićeva za „Dan”. Dodaje da je završila drugu knjigu, koja će uskoro izaći iz štampe, te da je počela da piše i treću, koja će skupa sa knjigom „Iz dnevnika” činiti trilogiju. Sve knjige, pa i njena, vezane su za fikciju, ali u toj fikciji, kaže, uvijek ima stvarnosti i obratno, „pa kad ispričate neki događaj deset puta, ma kako da ste ga izmislili, on izgleda stvarno”.
Kaže da je oduvijek voljela da piše, s obzirom da je završila Srednju novinarsku školu u Baru, kratak period je radila u pomorskoj struci, dok se nije zaratilo, da bi potom diplomirala i magistrirala Slavistiku na Sorboni, gdje je pri kraju i njen doktorski rad. Sa ponosom ističe da je nekada slikala, te da je na naslovnici knjige njen rad.
– Otkad sam se opismenila – pišem. Ljudi rade što vole, nadam se... Radim ono što mi prija. Najviše volim da kažem za sebe da sam dijete sa ulice, odrasla sam u urbanoj sredini, družim se sa ljudima, a to kako će ko da me zove, to mi je malo važno, kaže Tanja Sekulić.
Knjiga „Iz dnevnika” je najprodavanija u knjižari „Olovka” u Baru, gdje je premijerno predstavljena juna prošle godine, zatim u Podgorici, Nikšiću, pa ponovo u Podgorici. Vratila se nedavno sa promocija u Splitu, Zagrebu i Rijeci, a nakon Kotora planira Beograd, Lovćenac, Novi Sad. U povratku će gostovati u Budvi, na Cetinju, po svim gradovima i nekim selima na sjeveru Crne Gore.
M.D.P.
Pisci, samo naprijed
– Svi ljudi na svijetu su umjetnici, samo treba raditi na tome. Kao što učiš matematiku, moraš da učiš i pisanje, slikanje, muziku. Sve je nauka, ali svi smo rođeni kao umjetnici, sa istim talentom. To je i Pikaso rekao – kaže autorka.
Mladim piscima poručuje da budu uporni i da ih ne razočara kada neki poznati pisac, kome su se obratili za mišljenje, ne pročita njihov tekst. – Samo idite dalje... Naići će i onaj koji će imati sluha za vašu dušu i vaš talenat – kaže književnica.
I sama je nailazila na ljude koji nikada nisu pročitali njen mejl, te poručuje: „Djeco, samo naprijed, nosite ljubav i pišite o svom životu ili o ljubavi”.
)){kind=small}
