U danilovgradskom Centru za kulturu u organizaciji udruženja građana i poštovalaca Bjelopavlića „Bijeli Pavle” održana je tribina u čast slavnog narodnog tribuna, prosvetitelja i buntovnika popa Luke Đurovića.
– Đurović je osnivač Šavnika, narodni tribun, prosvetitelj, buntovnik, sa Nikolom Pašićem osnivač Srpske radikalne stranke i suorganizator Timočke bune. Ratnik koji nije znao za poraze. Prvi spiritualista u ovim krajevima, istinski prijatelj čuvenog Vase Pelagića. Jedan je od osnivača pjevačkog društva Zahumlje u Nikšiću 1898. godine, prve šavničke čitaonice i pokretač niza drugih društvenih aktivnosti – izrekao je uvodne riječi o popu Luki publicista Milan Stojović.
Po zapisima češkog ljekara Bohumila Boučeka, knjaz Nikola je za zasluge u hercegovačkom ustanku popu Luki darivao medalju za hrabrost i lijep handžar. Osnivač Šavnika, ratnik, učitelj i pjesnik, po riječima magistra Ognjena Jovovića, predsjednika udruženja „Bijeli Pavle”, pop Luka je ostavio neizbrisiv pečat u tadašnjim burnim istorijskim zbivanjima.
– Šta reći o popu Luki. Jedna veličanstvena i strašno kontroverzna, intrigantna figura. Prosvetitelj butnovnik, ratnik učitelj sveštenik. Pop Luka je prepoznat kao osnivač Šavnika. Iako vjerovatno nije ni slutio da udara temelje novoj varoši, te 1861. godine, kada je na sastavcima riječica Šavnik i Bukovica sagradio prvu kuću prizemljušu sa slamnatim krovom – istakao je Jovović.
Po riječima istoričara Pera Radonjića, kustosa Zavičajnog muzeja u Danilovgradu, podvizi i pregnuća u kojima je ovaj plemenik odgovarao na izazove danas djeluju gotovo nestvarno. Životopisom popa Luke najranije se bavio Kosto Lučić, učitelj iz Šavnika, koji je pišući ljetopis drobnjačke škole napisao da je prvu kuću u današnjem Šavniku načinio pop Luka Đurović iz brda 1862. godine. Radonjić dodaje da je u predvečerje hercegovačkog ustanka i Velikog rata, Luka bio učitelj u Šavniku.
– On se u dokumentima o Timočkoj buni pominje kao kolovođa među buntovnicima, i komandant pri napadu buntovnika na Zaječar. Svoju veliku popularnost i govornički dar pop Luka je uspio da iskoristi i da zatalasa narod, da brojne seljake priključi ustanicima protiv režima kralja Milana. U noći između 26. i 27. oktobra 1883. godine pop Luka je komandovao napadom na Zaječar…– rekla je istoričarka Jelica Ilić, viši kustost Narodnog muzeja u Zajačaru.
Poslije sloma Timočke bune uspio je da pobjegne u Bugarsku, zajedno sa istaknutim vođama i Nikolom Pašićem. Kasnije po dogovoru Srpsko-bugarskih vlasti porodica popa Luke prelazi u Tozluk, mjesto u Trnovskom okrugu, koji je tada bio nastanjen Crnogorcima i Turcima.
– Tu je živio u velikoj nemaštini do 15. maja 1886. godine, kada su se svi Crnogorci odatle raselili i mahom prešli u Srbiju. Pored porodice popa Luke i vojvode Peka Pavlovića, u Kozluku tada osta samo njih nekoliko. Beznadežno pokušavajući da ode iz Bugarske pop Luka je krenuo za Carigrad, ali se obreo u Ezerču, selu u blizini Varne. Tada je uputio pismo crnogorskim vastima tražeći pasoš i novčanu pomoć da se vrati u Crnu Goru. On će se ubrzo potom, preko Makedonije, Albanije i Skadra ilegalno prebaciti u Šavnik, ali je veze sa Narodnom radikalnom strankom Nikole Pašića održavao do kraja života – dodala je Ilić.
Po riječima pisca i publiciste Tomaša Ćorovića, znalo se da je pop Luka iz Bjelopavlića, ali se nije u Drobnjak doselio neposredno iz brda. Luka je stigao iz Srbije, iz užičkog kraja gdje se iz sela Zaselje, nedaleko od Požege, doselio njegov otac. Rođen je 1840. godine kao najstarije dijete. Roditelji ga šalju da uči za sveštenika. Škola mu se dopadala, ali nije i rad oko manastira, pa je rano počeo da putuje. Dolazi do ujaka mlinara i otvara dućan i kuću na ušću riječica Šavnik i Bukovice i nastaje varoš Šavnik. Luka se oprobao kao učitelj pod Osrogom, a kasnije u Vrelima na Žabljaku, no ni taj ga posao nije dugo zadržao. Pripremao je durmitorske glavare za ustanak protiv Turaka. Nakon oslobođenja Nikšića dvije godine je učitelj i u Nikšiću.
– Pop Luka je uz brojne sveštenike svog vremena primjer kako su se sveštenici ticali svih stvari koje tište narod. Što bi neki rekli, da nemaju oni pravo da se bave ničim drugim, osim da govore paki-paki. To nam je ostalo od komunista, a i ovi naši neokomunisti, koji su nastavili njihovu vlast, oni otprilike isto to misle i za sveštenike i za mitropolita. A šta bi oni radili da se sadašnji sveštenici, pa i mitropolit, počnu baviti onim čime se bavio pop Luka Đurović. Pa i ondašnji mitropoliti, posebno Petrovići, mitropolit Danilo, mitropolit Petar I, Petar II Lovćenski Tajnovidac, pa do Mitrofana Bana, koji se pominje upravo u vremenu popa Luke Đurovića – istakao je mitropolir crnogorsko-primorski Amfilohije.
Mitripolit je dodao da se analizirajući ličnost popa Luke može sagledati kakve su u to vrijeme bile organske veze sa Srbijom, zajedništvo našeg naroda na širim prostorima.
– Ne samo onog vremena, nego i do našeg vremena, dubinsko je jedinstvo između Srbije i Crne Gore, a utemeljeno je i na Karađorđu i na Obrenovićima jer su i oni odavde i na hajduk Veljku Petroviću i na mnogim drugim...– rekao je mitropolit.
U nastavku programa nastupili su guslari Milenko Kalezić i Veselin Ašanin, pjevačka grupa „Darovi Svetoga Jovana Vladimira” iz Bara, kao i mlada Jovana Sekulić koja je govorila stihove.
S.T.

Oburdavanjem crkve sa Lovćena, oburdana i Crna Gora

– Oburdavanjem crkve sa Lovćena oburdana je i Crna Gora i sve ide dublje i dublje, evo do današnjega dana. Rušenjem Njegoševe kapele na Lovćenu, izvršen je zločin nad Svetim Petrom i Petrom II Petrovićem, time je vrhunilo ono zlo, bogoubilačko i bratoubilačko, ono ratno kod nas – upozorio je mitropolit Amfilohije.