Od svih manastira u Staroj Raškoj najznačajniji i najugledniji bio je Manastir Mileševa, naglasio je istoričar
Salih Selimović, na veoma posjećenoj Akademskoj tribini „Sveti Sava” koja je održana u „Srpskoj kući” u Podgorici. Ovaj manastir, građen 1218. i 1219. godine, za pripadnike svih vjeroispovijesti od davnina je bio sveto mjesto. U njemu su mir i spokoj, vjeru i nadu tražili i pravoslavni, i katolici i bosanski hristjani, a kasnije muslimani, istakao je Selimović.
Razlog za tako veliki ugled koji seže do današnjih dana je kult Svetog Save, naglasio je Selimović, pa je često tokom svojih istraživanja nailazio na anketirane ljude koji su Mileševu nazivali upravo Savinim manastirom. Ugled je bio veliki i među narodom i među vlastelom, jer, kako je naglasio Selimović, u njemu su sahranjena tri srpska velikaši iz loze Nemanjića, a u njemu su krunisani ban Tvrtko I za kralja Bosne i Srbije, a Stefan Vukčić Kosača
se pod njenim svodom proglasio hercegom od Svetog Save.
– Postepeno ta popularnost Sv. Save prerasta u izvanredan opštenarodni kult, koji je ušao u legendu koja se širila u sve srpske etničke zemlje, pa i kod drugih slovenskih pravoslavnih naroda, naročito kod Rusa i Bugara – kazao je on.
Ugled prvog srpskog arhiepiskopa bio je visok i na Istoku i na Zapadu, primijetio je Selimović. Kao mjesto hodočašća moštiju Sv. Save i poslije obnove Pećke patrijaršije 1557. godine, Mileševa postaje najbogatiji srpski manastir. Ulogu u tome imaju hodočasnici koji poklanjaju manastiru dragocjenosti iz cijelog svijeta, ali i Mehmed-paša Sokolović kojem je Mileševa bila škola prije islamizovanja i odlaska u Carigrad. On je, istakao je Selimović, čuvao Mileševu, a i mnogi ugledni muslimani oko Prijepolja i šire išli su njegovim stopama, i pomagali su i štitili ovu srpsku vladarsku lavru.
Kult Mileševe i Sv. Save je bio toliko jak, do rata devedesetih, pa je ostalo zabilježeno da su masovne posjete muslimana ovom manastiru bile za vrijeme Ivandana i Male Gospojine. Tada su se održavali opštenarodni sabori na kojima se okupljao narod iz Stare Raške, Hercegovine i Bosne, kazao je istoričar.
Salih Selimović je nakon tribine dugo odgovarao na pitanja iz publike.
S.Ć.
Kohezija kulta Sv. Save Bilo je više razloga za spaljivanje moštiju Sv. Save, mada se danas vjeruje da je taj varvarski čin počinjen najviše zbog velike pažnje i poštovanja domaćih muslimana prema srpskom svetitelju. Kult Sv. Save bio je velika koheziona veza između muslimana i pravoslavnih u Staroj Raškoj. Ustanci Srba hrišćana u Starom Vlahu, Nikšiću i Banatu za vrijeme patrijarha Jovana inicirani su u Mileševi, kazao je Selimović.
Bez obzira na moguće razloge, pokazalo se da taj varvarski čin nije ni malo umanjio kult prvog srpskog arhiepiskopa i opštenarodnog sveca.
– I u narednim vjekovima putnici i hodočasnici su bilježili da taj kult bdi nad Mileševom i njenom sudbinom – kazao je on.