Sudija Osnovnog suda Radonja Radonjić, donio je presudu u korist vajara Svetozara i Svetomira Radovića, koji su od Vodovoda i Glavnog grada tražili nadoknadu štete za zaštitu autorskih prava zbog rušenja umjetničkog djela „Fontana” 2000. godine u parku Ivana Milutinovića.
Zahtjev vajara Radović je usvojen djelimično, pa se presudom Glavni grad obavezuje da im na ime naknade nematerijalne štete zbog povrede ličnih- moralnih autorskih prava, isplati 20.000 eura, u roku od 15 dana po pravosnažnosti presude.
U obrazloženju presude, navodi se da tužioci nisu dokazali da je došlo do ekonomskog iskorišćavanja umjetničkog djela, čime je zahtjev da im se za naknadu materijalne štete isplati 250.000 eura, neosnovan i kao takav odbijen.
- Sud je imao u vidu i da naknade nematerijalne štete nije naknada u punom smislu te riječi, već samo moguć način da se djelimično umanji nastala posledica, pri čemu bi sud morao voditi računa i o iznosu naknade koju je autor dobio za izradu autorskog djela, pa je našao da dosuđeni iznos od 20.000 eura predstavlja pravičnu naknadu za duševne bolove tužilaca zbog povrede njihovih moralnih autorskih prava - navodi se izmeđuostalog u obrazloženju presude.
Presudom je kao neosnovan odbijen tužbeni zahtjev u dijelu utvrđivanja da su uklanjanjem sklupture i luka sa bareljefima povrijeđena autorska prava braće Radović.
- Kao neosnovanim su odbijeni tužbeni zahtjevi u dijelu kojim je traženo da se tuženima naloži da autorsko djelo vrate u prvobitno stanje, u dijelu po kome su tuženi na ime nadoknade materijalne štete solidarno trebali isplatiti tužiocu 250.000 eura i u dijelu da tužene strane na ime nematerijalne štete isplate tužiocu 250.000 i 230.000 eura – navodi se u presudi sudije Radonjić.
Vajar Svetozar Radović ističe da već sa advokatom Krstom Pejovićem, priprema žalbu Višem sudu, jer presudu sudije Radonjića smatraju neprimjerenom.
- Žalićemo se Višem sudu sigurno jer presuda vrijeđa naš ugled, dostojanstvo i moral, i to ne samo nas već i naših djela. Da smo htjeli ovakvu presudu, mi smo je mogli prihvatiti i 2006. godine od Višeg suda, ali nismo već smo je u cjelosti pobili na Apelacionom sudu. Ova sudska odluka je samo ponovljena prva presuda i ne možemo prihvatiti da je posle skoro petnaest godina suđenja, 20.000 eura pravična naknada za sve što smo kao autori preživjeli i proživljavamo i dalje. To je 15 uništenih djela, monumentalna skluptura od 4,50 metra i 14 reljefa 100h70 centimetara u prilepskom mermeru, 15 djela koja su bila kao naša djeca, neko ih je ubio, sahranjeni su i time je bukvalno izveden genocid – kazao je Radović.
Tokom sudskog postupka saslušani su Slavko Pajović, Vesna Rakčević, Ranko Ivanović, Ljubomir Čelebić... čiji su iskazi doprinijeli donošenju sudske presude.
S.R.
Predatorski urbanizam
Skulptura „Fontana” u narodu poznata kao Kupačica bila je prvi stradalnik neo podgoričkog urbanizma koji u poslednje vrijeme slobodni ljudi od struke zovu predatorskim. Počet u vrijeme vladavine Miomira Mugoše, samo je nastavljen dolaskom Slavoljuba Stijepovića. Nakon Kupačice, srušena je fabrika „Marko Radović”, „Radoje Dakić”, pale su Velika, Mala i Tabačka pijaca, Dom Vojske. Uprkos oštrim protivljenima javnosti sravnjen je sa zemljom bioskop Kultura, boksekrski klub u Njegoševom parku, kultna knjižara i apoteka iz centra. Godina 2013. je bila birićetna bagerima - nestala je Mljekara u Ulici Mila Radunovića izgrađena 1963. godine, red lokala u centru grada, pa hotel „Crna Gora” i na kraju spomenik Božidaru Vukoviću Podgoričaninu... Zaletejli su se Pobjedi, sluti se Gorici... Umjesto ovih zgrada ili su privremeni parkinzi zbog propalih investicija ili privatne stambeno poslovne zgrade. Sve su prilike da se sa rušenjem starih zgrada nastavlja, a prva na spisku je zgrada na uglu Njegoševe i Bokeške ulice u kojoj je gradsko pozorište. Očigledno da Slavoljub Stijepović nastavlja u maniru Miomira Mugoše.