Iako je po veličini teritorije koju obuhvata Bijelo Polje treća opština u Crnoj Gori, ovaj grad po visini zarada zaposlenih zauzima poslednje mjesto. Ista pozicija mu pripada i kada je u pitanju broj zaposlenih i nezaposlenih. Opštepoznata je činjenica da visina prosječne zarade u Crnoj Gori, ali i u Bijelom Polju, nema mnogo veze sa realnošću jer velika većina zaposlenih prima znatno niže plate nego što to statistika prikazuje. Takođe je evidentno i da je prosječnoj četvoročlanoj porodici potrebno mnogo više od prosječne plate da ,,pregrmi” mjesec dana i sastavi kraj s krajem. Predstavnici sindikalnih organizacija i radnika tvrde da je Bijelo Polje u nezavidnom položaju, svakim danom je sve više onih koji traže pomoć kako bi prehranili porodicu, a za većinu stanovnika cijena vekne hljeba od 70 centi je veliki izdatak. Zbog svega ovoga sugerišu ministru poljoprivrede Petru Ivanoviću da sa pekarima hitno pregovara o smanjenju cijene osnovne životne namirnice.
– Polazeći od činjenice da su cijene nafte i naftnih derivata znatno snižene, smatramo da bi ministar Ivanović imao obavezu da hitno sazove sastanak sa predstavnicima Udruženja pekara i dogovore se o nižoj cijeni osnovne životne namirnice, odnosno hljeba i peciva. Ovo tim prije jer su pekari brojna poskupljenja hljeba pravdali skokom cijena goriva. Međutim, svjedoci smo da je cijena goriva trenutno najniža u poslednjih pet-šest godina, a oni i ne pokušavaju da pojeftine hljeb. S obzirom na to da se velika većina stanovništva nalazi u zoni siromašta i jedva preživljavaju, ne čudi njihova reakcija kada od Ministarstva poljoprivrede zahtijevaju nižu cijenu hljeba koji je mnogima od njih postao luksuz – kaže Radomir Jokić.
Nekadašnji radnik GRO ,,Radnik” Milan Todorović ističe kako sumnja da nadležni u državi znaju koliko je teško stanje na sjeveru.
– Sve je više siromašnih koji su bukvalno dovedeni u beznađe i očaj i situaciju da štede i na hljebu. Možda je nekome iz Podgorice ili Budve prosto nevjerovatno da je stanje toliko teško, ali uvjeravam vas da je na sjeveru, pa i Bijelom Polju, sve više gladnih i da ima porodica koje nijesu u stanju da prežive. Naravno, ima i onih koji se ne ustručavaju da traže pomoć, ali na drugoj strani je velika većina onih koji iz ponosa neće priznati da nemaju šta da jedu – kaže Todorović, koji podatak o prosječnoj zaradi u Crnoj Gori i život građana na sjeveru i jugu države slikovito opisuje:,,Ovi na jugu jedu meso, mi na sjeveru jedemo kupus, a u stvari svi jedemo sarmu, ali toga nijesmo svjesni”.
– O ukusima definitivno ne treba raspravljati! Kako bi naš narod rekao: „Svi siti i sve ovce na broju” – kaže Todorović, sugerišući da se hitno mora razmišljati o smanjenu cijene hljeba, ili obezbjeđivanju besplatnih obroka za najugroženiji dio stanovništva.
– Kada saberemo cijene osnovnih potrepština, ta je cifra za prosječnu porodicu dvostruko veća od projektovane ,,prosječne” zarade. Pošteno zaraditi dovoljno novca da se izmire obaveze za struju, vodu, telefon, smeće, rate kredita, kiriju (koja je u Bijelom Polju oko 150 eura) hranu, odjeću, obuću, gorivo, registraciju vozila i još mnogo toga, pravi je podvig za mnoge, ako ne i nemoguća misija. Uglavnom se bira šta može da ,,čeka”. Snalaze se ljudi kako znaju i umiju i sve često liči na pravu novčanu gimnastiku – pojašnjava Todorović, upozoravajući da je situacija krajnje alarmantna.
Predsjednik Opštinskog sindikalnog povjereništva Bogdan Krgović ističe da svakodnevni rast cijena osnovnih životnih namirnica dodatno ugrožava položaj radnika i dovodi ih na rub egzistencije. Prema informacijama kojima raspolaže, konkretno u Bijelom Polju mnogima je hljeb misaona imenica.
– Zarade u Bijelom Polju su uglavnom niske, a uz to pojedina preduzeća ne uplaćuju doprinose, dok druga kasne sa isplatom... Sve ovo ugrožava i onako loš položaj radnika, a mnogi od njih nemaju novca ni hljeb da kupe. Mnogi su opterećeni kreditima, pa se kupovina na veresiju prosto odomaćila – navodi Krgović, i dodaje da prema poslednjem popisu u Bijelom Polju živi oko 41.000 stanovnika, što je za dvadesetak procenata manje u odnosu na prethodni popis.
– Mnogi su odavde otišli zbog nemogućnosti da sebi i svojoj porodici obezbijede egzistenciju i pristojan život – kazao je Krgović.
M.NOVOVIĆ
U zoni siromaštva 60 odsto stanovnika
Predsjednik Odbora obespravljenih radnika GRO ,,Radnik” Svetozar Čabarkapa kaže da se u zoni siromaštva nalazi oko 60 odsto stanovnika. Ističe i da bi država trebalo da hitno reaguje i zaustavi propadanje kako onih koji su trenutno u radnom odnosu, tako i armije bivših radnika koji su usled privatizacija ili likvidacija preduzeća ostali bez radnih mjesta.
– Predstavnici sjevera u državnim institucijama trebalo bi da nadležnima ukažu na tešku situaciju i predoče da se hitno spriječi glad koja vlada. Prvi potez bio bi smanjenje cijene hleba, a onda i ostalih osnovnih životnih namirnica – sugeriše Čabarkapa.
Na socijali 12.000 građana
U Bijelom Polju ima 7.000 penzionera koji nerijetko od svojih minimalnih primanja izdržavaju ostale članove porodice i pritom izmiruju obaveze.
Prema podacima lokalne uprave i socijalnih ustanova, blizu 12.000 građana prima neki vid socijalne pomoći. Iz Centra za socijalni rad naglašavaju da je tokom prošle godine putem raznih socijalnih davanja izdvojeno oko pet i po miliona eura.