KOTOR - Članovi i članice Udruženja Veličana sa sjedištem u Kotoru, koje obuhvata Herceg Novi, Bijelu, Bar, Ulcinj, Budvu, Tivat, okupili se u Domu slobode na Prčanju gdje su obilježili godišnjicu društva i održali skupštinu. Okupljeni su imali priliku da se počaste autohtonom veličkom rakijom-jabukovačom, domaćom pogačom, pitom i pečenjem, da se upoznaju i dogovore o planovima za oživljavanje najvećeg sela u Crnoj Gori i u onoj bivšoj Jugoslaviji. Selo sa zaseocima Lešćari, Potkraj, Paprtište, Vranpotok, Lijeva rijeka, Novšiće, Ivanpolje, Jokići, Kukavica nalazi se, kažu Veličani, u prirodno najbogatijem području u opštini Plav. Udruženje Veličana osnovano je 14. maja 2014. godine i broji oko stotinu članova, a tokom druženja u Prčanju pridružilo im se još njih tridesetoro.
-Cilj nam je da se Veličani bolje upoznaju, da ne zaboravimo sebe, svoj zavičaj, da pomognemo selu na sve moguće načine. Selo je i dalje živo, ali su domaćinstva pretežno staračka. Ostali su oni koji su imali još nekog posla u Murinu i Plavu, pa su se zadržali - objašnjava Vukajlo Jokić iz Upravnog odbora udruženja.
Penzioner iz Tivta Sava Bjelanović dodaje da su Veličani skoro raseljeni i da gravitiraju pretežno na području Crnogorskog primorja, Beograda i Srbije. Želja im je da kroz Udruženje stvore uslove da se mlađe generacije uzajamno upoznaju i pomažu, jer je to dio lijepe tradicije Veličana.
-Ja sam iz sela pošao 1960. godine. U Tivtu sam već 45 godina, a u Veliki sam napravio novu kuću, gdje dolaze moji sinovi. Svaki dan niče po neka nova kuća, što nas posebno raduje. Potencijali su ogromni- voda izvori, vodopadi, planine gdje mogu da se izgrade najveći turistički objekti, smučarski tereni. Poljoprivreda odumire, jer stanovništvo stari, ali oni koji se vraćaju obnavljaju bašte i voćnjake šljiva, jabuka i krušaka - kaže Bjelanović.
Momo Stešević, predsjednik udruženja, kaže da se ljudi polako vraćaju, da je selo živnulo.
-Društvo smo osnovali iz ljubavi prema rodnom kraju. Prošle godine smo 28. jula obilježili 70. godišnjicu genocida počinjenog 1944. godine. Pomogli smo rodni kraj novčano, za izgradnju crkve Sveti Kirik i Ulita, u čast žrtava genocida. Cilj nam je da pomognemo Veličanima u obnovi crkava, škole, seoskih puteva. Spriječili smo prošle godine da se sruši osnovna škola u Velici, druga po starosti u Crnoj Gori, iz koje je izašao prvi doktor nauka Ilija Vučetić, koju namjeravamo da obnovimo. Planiramo da ogradimo glavno seosko groblje, napravimo kapelu, da sačuvamo šume od dalje devastacije, da omladinu motivišemo da se vraća u selo - kaže Stešević, koga raduje činjenica da je u društvu dosta mladih.
- Moji roditelji su sada u Veliki. Renovirali su kuću, volim da odem tamo, idemo često, moja djeca to posebno vole. Važno je da mladi pamte svoje korijene - kaže Siniša Stešević, koji je sa nepunih godinu dana došao sa roditeljima u Prčanj, gdje je živio 33 godine, a sad je u Tivtu.
M.D.Popović
Da put dođe do svake kuće
-Odvajkada smo se družili, zajedno orali, kosili, kopali, zajedno se ženili, udavali, veselili se, žalili, sve smo zajedno radili. Mi smo seljani sela koje je u istoriji najviše stradalo, Velika jedino nikada nije bila pod Turcima, jedino je bila pod francuskim Konzulatom koji se nalazio u Skadru. I danas o tome svjedoče kule-stražare oko Velike. Želimo da o tome pričamo mladima, da smo iz mjesta koje se žrtvovalo za čast i slobodu i da oni budu takvi. Predlažem da u okviru naših mogućnosti pomognemo da svaka kuća dobije put i vodu, jer selo je puno izvora, da put dođe do svačije kuće, svake šume i livade. To opština dosad nije učinila, a mi ćemo se potruditi da to ostvarimo - kaže Bjelanović.
)){kind=small}
