Rijeka Ćehotina, čiji je tok kroz Crnu Goru oko devedeset kilometara, već punu godinu nema ribočuvarsku zaštitu. Ovom rijekom od jula prošle godine niko ne gazduje, a postavljene uslove Ministarstva poljoprivrede i ruralnog razvoja ne može da zadovolji nijedan sportski klub. Naime, zahtjev Ministarstva poljoprivrede je da oni koji bi željeli da dobiju gazdovanje Ćehotinom, moraju da obezbijede osam ribočuvara koji će biti uredno plaćeni. Dok se ti uslovi ne ispune na Ćehotini pecaju i oni koji nikada nijesu pecali, jer nema nikoga ko bi uveo kontrolu. Ribolovačke dozvole se ne izdaju i ne naplaćuju, pa jednostavno u ribolov može ko hoće i ko naravno ima pribor za pecanje.
– Konkurs za gazdovanje je bio u martu ove godine. Sportski ribolovački klub „Lipljen“ je konkurisao, ali smo odbijeni jer naša ponuda nije bila potpuna. Imamo mogućnost da dostavimo dopunu određene dokumentacije, ali je problem to što mi ne možemo da obezbijedimo osam ribočuvara – kaže predsjednik SRK „Lipljen” Dragan Milić.
On naglašava da za traženih osam robočuvara nijesu u stanju da obezbijede sredstva za rad, niti da im daju platu. Milić pojašnjava da za onog ko gazduje Ćehotinom jedini prihod su novčana sredstva od ribolovačkih dozvola. Poslednje godine gazdovanja „Lipljen“ je naplatio oko 190 dozvola, gdje se prihodovalo oko četiri hiljade eura. Milić kaže da ribolovačka dozvola košta 30 eura, ali da ribolovci preko šezdeset godina plaćaju dozvolu deset eura. Pritom pioniri do 14 godina i žene plaćaju po pet, a omladinci od 14 do 18 godina starosti deset eura.
– Za najniže plate od 193 eura, poreze i doprinose, za osam radnika tokom godine neophodno je obezbijediti oko trideset hiljada eura. Mi ta sredstva ne možemo obezbijediti – kaže Milić i objašnjava da Ministarstvo poljoprivrede najviše ribočuvara traži u Pljevljima, u poređenju sa ostalim opštinama.
Milić navodi da je SRK „Lipljen“ na konkursu ponudio dva ribočuvara koji će biti plaćeni i šest volontera, ali tako rješenje Ministarstvo poljoprivede nije uvažilo.
– Očekujem da se naš predlog prihvati i da potpišemo ugovor na godinu dana, umjesto na dvije godine, kako je konkursom bilo predviđeno – kaže Milić.
Za ribolovca i borca za zaštitu Ćehotine, ali i ostalih pljevaljskih voda, Vasa Kneževića davanje gazdovanja na godinu dana nije dobro rješenje. On je saglasan sa Milićem da trenutno niko od sportskih klubova ne može obezbijediti sredstva za osam ribočuvara.
– Trenutno niko ne gazduje pljevaljskim vodama, ali i ako se gazdovanje dodijeli SRK „Lipljen” kao i prethodnih godina, to neće biti na zadovoljavajućem nivou, jer nijedan SRK nema one kapacitete koji se traže konkursom za davanje voda na korišćenje za sportski ribolov. Za osam ribočuvara uposlenih ugovorom o radu, treba godišnje 1.000 eura da se plati Ministarstvu poljoprivrede na ime naknada za gazdovanje vodama, od ukupnog broja prodatih dozvola Ministarstvu ruralnog razvoja i poljoprivrede treba uplatiti 20 odsto, a Sportskom ribolovnom savezu CG 10 odsto. Iz toga se zaključuje da SRK-u ostaje 70 odsto novčanih sredstava od prodatih dozvola sa kojima oni treba da uposle osam obučenih ribočuvara preko ugovora o radu, da vrše poribljavanje, da ribočuvarima obezbijede prevozna sredstva i opremu, da se bore protiv zagađivača i da na valjan način gazduju vodama. To je nemoguće, jer je godišnja ribolovna dozvola 30 eura – kaže Knežević i ističe da je u ovom slučaju Ministarstvo poljoprivrede nerealno, a stari Zakon o slatkovodnom ribarstvu trenutno je na revidiranju, tako da mnoge manjkavosti pomenutog zakona mogu upravo sada da se isprave.
Knežević ističe da svi oni koji budu gazdovali pljevaljskim vodama, moraju pokazati više truda, posebno kada je u pitanju poribljavanje.
– Sportski ribolovački klubovi moraju biti mnogo agilniji ako zaista žele da na valjan način gazduju vodama a ne samo da ubiraju novac od prodatih dozvola, a pritom da ne vrše ribočuvarsku službu, kao ni da poribljavaju – kaže Knežević i upozorava da se ne može samo loviti, a ne vršiti poribljavanje.
Poribljavanje Ćehotine poslednji put vršeno je prije gotovo pet godina. U to vrijeme SRK „Lipljen“ je gazdovao pljevaljskim vodama. Klub je predvodio tadašnji predsjednik Jugomir Soković, koji je za poribljavanje Ćehotine sredstva obezbjeđivao naplatom novca od najvećih zagađivača – Rudnika uglja i Termoelektrane. Kada je u pitanju odnos Rudnika i Termoelektrane on se u mnogemo izmijenio. Ćehotina se i dalje zagađuje, ali Rudnik i Termoelktrana nijesu spremni da izdvoje sredstva kako bi se povećala zaštita rijeke.
B. Je.
U krivolov dinamitom
– Čitava priča o gazdovanju pljevaljskim vodama, pokazuje jednu veliku neozbiljnost Ministarstva poljoprivrede i ruralnog razvoja. Naime, sve liči da je najpotrebnije da se naplate ribolovačke dozvole, kao i da se taj novac podijeli. Hoće li se šta vratiti Ćehotini to nije bitno – kaže izvršni direktor NVO „Breznica“ Milorad Mitrović i upozorava da Ćehotina ne smije da bude bez zaštite. On kaže da ako ministarstvo nije obezbijedilo nekoga da čuva rijeku na konkursu, da vrši poribljavanje, onda je neophodno na neki drugi način obezbijediti zaštitu.
– Hoće li Ministarstvo poljoprivrede opet svojim nedovoljnim angažovanjem da vrati period iz devedesetih kada je na desetine krivolovaca izlovljavanje vršilo dinamitom i drugim eksplozivnim napravama. Ako se bude pred ovim problemom ćutalo, onda je sasvim sigurno da će Ćehotina, gdje se riblji fond samo djelimično obnovio, opet ostati bez ribe. Upravljanje vodama će se davati da se naplate dozvole i poslije toga ništa se neće raditi – konstatuje Mitrović.