HERCEG NOVI – U okviru programa „Upoznaj i zaštiti bokeško zaleđe“ predstavnici Agencije za razvoj i zaštitu Orjena održali su predavanje pod nazivom „Munika – simbol Orjena“. Kako su objasnili Željko Starčević, rukovodilac Agencije, i Milica Berberović, inženjer pejzažne arhitekture, radi se o endemskoj vrsti bora, pinus heldreichi christ /pinus leucodermis/ koji svoje stanište milionima godina ima na Orjenu, gdje je prvi put i opisan. Rečeno je da se na Orjenu nalaze najreprezentativniji šumski kompleksi munike.
– Pravo šumsko blago ističe se na Orjen sedlu, Vučjem zubu, na liticama vrha Mali Kabao i drugim vrletima ove planine. U nepreglednoj krečnjačkoj sredini, drveće na stijenama i stjenovitim procijepima djeluje prkosno nestvarno, vanvremenski sa raskošnom krošnjom, deblom širokim do metara… Drvi sa spiralno uvijenim stablom i prkosi gravitaciji. Nerijetko, drvo sa litica raste okrenuto nadolje. Hibridno se u svijetu koristi i kao bonsai. Na Orjenu je u prošlosti dosta cijenjena i korišćena građa munike, smola je služila za reparaciju ribarskih mreža. Služila je i kao osvjetljenje, kao luč, koju su stanovnici ovih surovih predjela nekada koristili umjesto šterike, materijal za krovne grede i za izradu korita za vodu. Zbog često izrazito nepristupačnog terena gdje raste, munika je zaštićena od komercijalizacije, ali nažalost od požara nije – rekao je Starčević.
Milica Berberović je kazala da je još sredinom 19. vijeka poznati kolekcionar Franjo Malej otkrio na Orjenu (koji je tada bio u sklopu Austrougarskog carstva) veliki broj primjeraka jedne vrste bora koja mu je izgledala drugačija, te je sakupio obilan materijal i odnio u Beč. Materijal je predao botaničaru Franju Antoineu koji je dao opširan i detaljan opis i vrstu nazvao pinus leucodermis Antoine. Grančica bora sa Orjena ležala je u herbarijumu sve dok nije došla u ruke švajcarskog botaničara Hermana Krista koji je u to vrijeme pripremao monografiju evropskih borova. Po uzorku te grančice on je opisao novu, do tada nepoznatu vrstu borova, kojoj je uz kratko sažet opis dao naziv pinus heldreichii christ 1863 – kazala je Berberovićeva.
Munika ima jako razvijen korjenov sistem koji duboko prodire u pukotine krečnjačkih stijena. Riječ je o do 30 m visokom drvetu, s promjerom debla do jednog metra. Krošnja je ovalnopiramidalna ili piramidalna, deblo snažno, često pri dnu sabljasto savijeno, grane su u pravilnim pršljenovima. Stablu je u mladosti glatka bjelkastosiva kora, dok u starijoj dobi postaje pepeljastosiva i karakteristično ispucala na jasno omeđene mnogougaone pločice, slične panciru. Munika se zbog svoje rijetkosti nalazi na međunarodnoj IUCN (International Union for Conservation of Nature) crvenoj listi ugroženih vrsta, sa niskim rizikom ugroženosti. I u Crnoj Gori, od decembra 2006. godine, nalazi se na listi zaštićenih vrsta.
– Naša su očekivanje da će na dostojan način munika biti obuhvaćena studijom zaštite Orjena, koja je u fazi izrade, kako bi se na vjerodostojan način verifikovale i utvrdile sve specifičnosti kojima obilijue ovo područje od neprocijenjive vrijednosti sa statusom Regionalnog parka prirode – naglasio je Starčević.K.M.
Komentari
Komentari se objavljuju sa zadrškom.
Zabranjen je govor mržnje, psovanje, vrijedjanje i klevetanje. Nedozvoljen sadržaj neće biti objavljen.
Prijavite neprikladan komentar našem
MODERATORU.
Ukoliko smatrate da se u ovom članku krši Kodeks novinara, prijavite našem
Ombudsmanu.
)){kind=small}
