Iz Nove komunističke partije Jugoslavije za Crnu Goru juče su zatražili od predstvnika Evropske unije da dođu u Berane i sagledaju kako je došlo do uništavanja fabričkih pogona u industrijskoj zoni Rudeš. Istakli su da nadležne državne institucije nijesu preduzele odgovarajuće mjere u cilju otkrivanja i kažnjavanja vinovnika pljačkaških privatizacija bivših privrednih kolektiva u Beranama, koji se, kako su naveli, nalaze pod zaštitom nosioca aktuelnog crnogorskog režima. Ustvrdili su da Berane i Crna Gora ne mogu graditi evropsku budućnost, koju zagovara državna vlast, sve dok se iza brave ne nađu oni koji su uništili radničku klasu i pretvorili je u sirotinju.
- Bivši premijer, kao „mozak“ DPS-a i kreator nakaradnog crnogorskog sistema, nedavno je svoje tajkune nazvao „biznis elitom“, udarajući tako još jedan šamar osiromašenom narodu. Kazao je to iako se dobro zna da je ta njegova elita uništila sve moguće vrijednosti socijalizma, pa samim tim i brojne fabrike, zbog čega su na hiljade radnika ostale bez posla. On je to izgovorio u trenutku kad se zvanična Crna Gora zdušno zalaže da se pridruži zemljama razvijene Evrope. Zato pozivamo evropske eksperte da dođu u Berane i vide šta je je ta elita potpomognuta državnim vrhom uradila od Industrijske zone na Rudešu, i neka upitaju da li je iko ikada odgovarao za neviđenu pljačku koja se tamo odigrala. Siguran sam da će poslije toga shvatiti da ljudi koji su kumovali tako pogubnim privatizacijma i decenijama „pili krv radničkoj klasi“ ne mogu biti partneri nikakvoj prosperitetnoj evropskoj priči – kazao je prvi sekretar Nove komunističke partije Jugoslavije za Crnu Goru Milutin Mića Popović.
On je ustvrdio da je privredni sunovrat u Beranama krenuo od momenta kad su akteri AB revolucije udarili na temeljne vrijednosti komunističkog poretka. Istakao je da su „džemperaši“ omogućili privilegovanim pojedincima da na lak i jednostavan način krčme društvenu imovinu na Rudešu i da to Evropa mora da ima na umu.
- Nakon poznate AB revolucije, čime je zvanično ukinuta komunistička vladavina u Crnoj Gori, došlo je do postepenog gašenja brojnih uspješnih kolektiva na Rudešu, u kojima su hiljade radnika decenijama redovno primali plate. Nosioci te revolucije su kumovali gašenju fabrika, čime je urušen jedan moćan privredni i industrijski sistem, prepoznat kao nešto najbolje u istoriji Berana. Zato postavljam opravdano pitanje možemo li mi sa rušiteljima u Evropu? Siguran sam da sa njima ne možemo ni preko praga, jer svako ko pogleda bivše fabrike na Rudešu shvatiće da tamo više od dvije decenije traju divljački pohodi pljačkaša. Uostalom „džemperaši“ su Berane izbacili iz Evrope, jer se u ovom gradu prije njihovog dolaska, žaista, živjelo evropski, a sad sirotinjski - naglasio je Popović.
On je kazao da evropski eksperti mogu lalo uočiti, ako to žele, da je poslije zatvaranja fabrika primjenjivan obrazac destruktivne privatizacije kroz stečaj, koji nije karakterističan samo za Berane već i za čitavu Crnu Goru. Popović je ustvrdio da tajkuni koji su kupovali fabričku imovinu nijesu imali za cilj da pokrenu proizvodnju, nego da za sebe ugrabe protivpravnu korist.
- Lako je uočiti računicu Milove „biznis elite“, koja je kupovala fabrike po bagatelnim cijenama. Obnavljanje proizvodnje im od samog početka nije bilo u planu, iako je to trebao da bude osnovni razlog privatizacije preduzeća. Oni su imovinu preduzeća dobrim dijelom unovčili, dok su na ostatak stavili hipoteke za kredite koje ne vraćaju. Na ovaj Milovoj „biznis eliti“ ne samo da se vratio ukupan iznos kupoprodajne cijene već i milionska dobit, što je i dovelo do ovakvog kolapsa. Zato evropski eksperti treba da znaju da je krajnje vrijeme da se, umjesto pregovora, vinovnici svih nečasnih djela, po pitanju privatizacije, izvedu pred lice pravde i da se obespravljenom narodu i radničkoj klasi saopšti istina šta se to desilo sa beranskom privredom i industrijom – poručio je Popović.D.J.
Van stroja deset hiljada radnika
Nekad je u privrednim kolektivima na području beranske opštine radilo blizu deset hiljada radnika. Samo Fabrika celuloze i papira, koja je zatvorena početkom devedesetih godina prošlog vijeka, brojala je blizu tri hiljade uposlenih. Neslavan kraj doživjela je i kompanija „Agropolimlje“, u kojoj je radilo i do hiljadu radnika. Među beranskim privrednim gigantim svakako se ubraja i Fabrike kože Polimka koja je do stečaja 1992. godine upošljavala oko 750 radnika. Toliko uposlenih brojao je i Rudnik mrkog uglja, u kom je poslije desetogodišnje pauze ponovo organizovana proizvodnja. Tešku sudbinu doživjela je i Ciglana, kao najstariji privredni kolektiv u Beranama. Van funkcije je i fabrika Gumig i Obodov pogon na Rudešu, zatim veliki broj poljoprivrednih zadruga, kao i ugostiteljskih, trgovinskih i uslužnih preduzeća. Prilikom transformacije Šumskog preduzeća bez posla je ostao znatan broj radnika, dok je cjelokupna imovina AD Izgradnja prodata firmi Tehnostar, a veliki broj radnika proglašen je tehnološkim viškom.