HERCEG NOVI – Povodom 74. godine od rasformiranja logora na polustrvu Lastavica, Udruženje boraca NOR-a 1941–1945. i Mjesna zajednica Luštica, u saradnji sa ostalim boračkim organizacijama Boke, za preživjele logoraše, njihove potomke i poštovaoce organizovali su posjetu ostrvu Mamula, koje je u Drugom svjetskom ratu bilo tamnica za slobodare.
Polaganjem vijenaca na spomen-bunar, kao i na spomenik gdje su bili kazamati italijanskog okupatora, obnovljena su sjećanja na ta teška vremena. Prisutne je u ime SUBNOR-a Herceg Novi pozdravio sekretar Đorđe Zloković. On je zahvalio gostima iz Trebinja, koje je predvodio predsjednik SUBNOR-a za Istočnu Hercegovinu Slavko Šanjević. Zahvalio je i prisutnim borcima iz Kotora i Budve i delegaciji Opštine Sopot, koju je predvodio presjednik Žika Milosavljević.
Goste je pozdravio Nedeljko Moric, predsjednik boračke organizacije Luštica. On je naglasio da je narod ovog kraja ponosan na svoju istoriju, da će ih Mamula uvijek opominjati kolika je cijena slobode i podvukao da narod ovog kraja i u budućnosti mora da njeguje i pamti tekovine za koji su mnogi dali živote.
O logoru koji je od januara 1942. do 14. septembra 1943. godine bio pravo mučilište za borce i rodoljube Boke, istočne Hercegovine i južne Dalmacije govorila je član SUBNOR-a Olivera Doklestić. – Među zidovima ovih kazamata čamili su prvo rodoljubi, zapravo narodni prvaci Boke kotorske, u vrijeme Prvog svjetskog rata, a potom i zarobljeni crnogorski vojnici koji su učestvovali u odbrani Lovćena. Tu su bili zatvoreni i bokeljski mornari pobunjenici iz austrougarske ratne flote 1918. godine. Sumorna sudbina ovog ostrva, na kapiji otvorenog mora, nastavljena je i u Drugom svjetskom ratu, godinu dana nakon ulaska italijanskih okupatorskih snaga u Boku. Tada je Mamula postala tamnica rodoljuba Boke, Hercegovine, Crne Gore i dubrovačkog kraja. Kroz logor su prošla 2.332 zatočenika, od kojih je 50 umrlo od gladi, a oko 80 je osuđeno na smrt i strijeljano. Dugo smo čuvali Mamulu samo za nas, čak ljubomorno, ostavljajući je da tavori u sjećanjima logoraša i kroz pričanja njihovih potomaka. Danas je i sama tamnica zatamničena sunovratom ideje stvaranja profita, kada se svijetle ideje prošlosti gube u nevidjelici savremenog društvenog besmisla, sa opašnošću da se sjećanja na logor nestanu u istom tom bezdanu savremenog halapljivog kapitalističkog društva, bez poštovanja moralnih i istorijskih vrijednosti, u vremenu koje ne osjeća potrebu da gradu budućnost na sjenima prošlog, već hrli u ruke savremenih trendova lagodnog života i marginalizuje vrijednosti iz prošlih vremena – rekla je Doklestićeva i dodala da je narod koji nema sjećanja, koji izgubi dušu, samo bezlična ljudska masa u milenijumima postojanja.
Z.Š.
Komentari
Komentari se objavljuju sa zadrškom.
Zabranjen je govor mržnje, psovanje, vrijedjanje i klevetanje. Nedozvoljen sadržaj neće biti objavljen.
Prijavite neprikladan komentar našem
MODERATORU.
Ukoliko smatrate da se u ovom članku krši Kodeks novinara, prijavite našem
Ombudsmanu.
)){kind=small}
