NIKŠIĆ – Jubilarno, deseto po redu, izdanje privredno-turističke manifestacije „Dani drenjina“, koju u Nikšiću organizuje istoimena nevladina organizacija, ove godine je okupilo više od trideset izlagača. Proizvođači su se potrudili da ponude što više proizvoda od drenjine, ali i da uljepšaju svoje štandove, a po ocjeni žirija najljepši je bio štand Nikšićanke Dragice Mirjačić. Drugo mjesto zauzeo je Kolašinac Radoje Bukilić, dok je treće mjesto pripalo takođe dami iz Nikšića Oliveri Dragnić. Bogatstvo proizvoda od voćke zdravlja, snage i ljepote, rekao je otvarajući manifestaciju Vukota Stanišić, rukovodilac Službe za biljnu proizvodnju, svake godine je veće, a grad pod Trebjesom postao je prepoznatnjiv po drijenu.
– Drijen je biljka samonikla i autohtona na ovim prostorima. Biljka koja prva cvjeta početkom proljeća, a koja nam zadnja daje bogatstvo lijepih i zdravih plodova. To je biljka koja od čovjeka vrlo malo traži, a zauzvrat daje mnogo što su pokazali i izlagači. Ministarstvo poljoprivrede prepoznaje značaj ovakvih manifestacija, podržavamo podizanje novih zasada, njegovanje starih, a posebno preradu. Ono na čemu u budućnosti zajednički moramo raditi jeste izgradnja svojevrsnog brenda, kako bismo valorizovali cjelokupan potencijal koji Nikšić ima, posebno zahvaljujući ovoj biljci – naglasio je Stanišić.
Predsjednik NVO „Dani drenjina“ Slobodan Mirjačić rekao je da se uzgojem i preradom drenjina bavi sve više ljudi, ne samo u Nikšiću već i ostalim opštinama Crne Gore. Da je to tako, kazao je on, pokazuje sve veći broj izlagača na manifestaciji.
– Prvu manifestaciju smo organizovali sa pet izlagača, danas ih imamo više od trideset. U proteklih deset godina u Crnoj Gori zasađeno je novih i očišćeno i raskrčeno starih oko 20 hiljada zasada drenjine, što govori da se ta čudotvorna voćka sve više koristi – rekao je Mirjačić.
U Drvaru, u Krajini, manifestacija u čast drenjina organizuje se već sedamanest godina zaredom. Predstavnik organizatora tamošnje manifestacije Stevan Lukač kaže da je populanost drena sve veća i u drugim bivših republikama nekadašnje zajedničke države.
– Ovo je jedan ogroman korak ka pupularizaciji proizvodnje i poljoprivrede uopšte, ali i za sticanje navika da se od sopstvenog imanja može pristojno živjeti i od njega prehranjivati porodica – naglasio je Lukač.
Od drenjine može da se živi – smatra Kolašinac Radoje Bukilić, ali zarada zavisi od prinosa i truda. Upornim radom on i supruga prerađujući drenjine dopunjavaju kućni budžet.
– Oko biljke ne treba mnogo rada, ali je za njen rod ključna godina, odnosno vremenske prilike. Ove godine joj nijesu bile naklonjene, ali smo ipak uspjeli ponešto da proizvedemo. Kod nas nije ni platežna moć građana zadovoljavajuća, a sve što se danas proizvodi po tradicionalnoj recepturi i ekološki ima veću cijenu. Teško ga je prodati, ali se trud i upornost kako-tako isplate – kaže Bukilić.
U okviru manifestacije priređen je i prigodan kulturno-zabavni program u kojem su, između ostalih, učestvovali, mališani iz nikšićke Javne predškolske ustanove „Dragan Kovačević“ te i pjesnikinja Gordana Sarić. Manifestacija će biti nastavljena danas u Grahovu gdje će u Osnovnoj školi „Pavle Kovačević“ nastavnici, učenici i njihovi roditelji izložiti svoje proizvode od drenjina i prirediti kulturno-umjetnički program. B.B.
Rod umanjen, ali asortiman povećan
Kilogram sirovih drenjina juče se u Nikšiću mogao kupiti za jedan euro, sok od te voćke koštao je četiri do pet eura, tegla džema pet, liker sedam do osam eura, a litar rakije čak sedamnaest eura. Iako su se gotovo svi izlagači žalili na slab prinos drijena, gotovo svi štandovi su obilovali proizvodima od te voćke. Domaćice, poput Biljane Peković iz Župe, snalaze se kako bi zaradile, pa od dostupnih plodova proširuju svoj asortiman.
– Ovogodišnji rod drenjine nije ni dvadeset odsto od prošle godine, ali svaka domaćica zna način kako da nešto i od toga napravi i ponudi potrošačima. Ove godine sam drenjine miješala sa drugim vioćem, poput recimo kupina, pa sam pravila miješane sokove, džemove, likere koji su izvanredni. Nikada nijesam bila zaposlena, a kako sam stalno u domaćinstvu poslednjih četiri-pet godina sa ovim popunjavam kućni budžet i ne žalim se – kaže Pekovićeva.
Proizvođačima je, ipak, jedan od većih problema plasman pa se za sada uglavnom oslanjaju na sajmove zdrave hrane.
Za seoske poslove fali radne snage
Posjetioci su mogli probati i kupiti i proizvode od smokava, bijelog mrsa, ponuđeni su im i ljekovito bilje, proizvodi od meda, kao i razni kozmetički i ljekoviti preparati, ručno rađen nakit i odjevni predmeti, suveniri... Za svaki od tih poslova neophodno je mnogo rada, a pojedini, poput Milete Dačevića koji u župskom selu Oblatno ima farmu krava i siraru, ne mogu radnu snagu pronaći ni preko oglasa jer „mladi baš i nijesu zainteresovani za seoske poslove”.
– S obzirom na to da nam posao dobro ide ja i supruga ne možemo sve da stignemo sami, i ukoliko i jedno od nas posustane farmu možemo rasprodati. Oglasom već skoro dva mjeseca tražim radnike, nudim smještaj i hranu i platu u skladu sa dogovorom i obimom posla, ali se javljaju samo neozbiljni – požalio se Dačević.
Na njihovoj farmi je devetnaest krava, ali trenutno nije svaka za mužu, pa im, kako je rekao, fali sirovine, a potražnja je velika. Supružnici Dačević trenutno proizvode osamnaest vrsta sireva, sa primjesom raznih biljaka i povrća, što ih čini jedinstvenim na crnogorskom tržištu. Planiraju povećanje grla i proširenje proizvodnje i vrsta sireva, koji se trenutno mogu naći u brojnim ekskluzivnim restoranima na Crnogorskom primorju.