Piše: Pavle Darmanović
Nije, gospodine predsjedniče Crne Gore, isto obećati (dati riječ) predsjedniku velike i bratske nam zemlje Rusije da ćete prisustvovati vojnoj paradi i slavlju u toj zemlji, a povodom najznačajnijeg istorijskog datuma u povijesti čovječanstva, 70 godina od pobjede nad fašizmom, i obećati tamo nekom predsjedniku opštine, pa ne otići iz ovih ili onih razloga. Nije isto, gospodine predsjedniče Crne Gore, Vi to dobro znate, jer prijateljska Rusija nije tamo neka trećerazredna zemlja u svijetu, koja nema nikakvo ili ima malo značenje na međunarodnom planu, već je to pravoslavna, iskrena i vjekovima Crnoj Gori bliska zemlja, koja je uvijek nalazila razumijevanja za naše vjekovne teškoće i borbe za slobodu i pomagala nam onoliko koliko je u datom vremenu trebalo ili su naši vladari od nje tražili. Uz to, da se ne zaboravi, ona je najveća vojna sila na zemljinoj kugli, koju uvažavaju širom planete.
Vi, gospodine predsjedniče, kao prvi čovjek ove države ne predstavljate samo formalno našu zemlju i njene građane na unutrašnjem i međunarodnom planu pa da vam se to moglo ‘’omaći’’ već kao legitimni predstavnik treba da činite sve, u duhu međunarodnih povelja i principa, da promovišete te vrijednosti, od ekonomskih i drugih vidova saradnje do miroljubive koegzistencije.
Nemate, ili nijeste imali pravo (moralno i svako drugo) da našem narodu i zemlji uskratite tu čast (a i sebi) da budete u počasnoj loži u društvu najviših državnika Rusije i svijeta, na Crvenom trgu - trgu slobode, povodom tog velikog jubileja.
Izgovor da nijeste znali da će i u našoj državi biti organizovana proslava tog jubileja ‘’ne pije vodu’’ i nije priča za političke diletante, a kamoli za ozbiljne političare... Gospodine predsjedniče, to bi se moglo protumačiti sa političkog gledišta: da nijeste do kraja u fokusu zbivanja u našoj zemlji, i da Vašu poziciju šefa države ne doživljavate najvećom i najodgovornijom funkcijom, kao što ona to jeste po Ustavu. To što će i u našoj Crnoj Gori biti organizovano nešto slično (u organizaciji NOR-a i antifašista), nas komuniste raduje, jer taj važni datum obavezuje sve skupa da nikad ne zaboravimo koliko smo žrtava dali za konačnu slobodu i da nikome nikad ne dozvolimo da našu vječnu zublju slobode ugasi. Drugo je pitanje jesmo li mi do kraja danas ostali na tom kursu i da li je procesom urušavanja ekonomskih, građanskih i drugih sloboda dovedena u pitanje i ta antifašistička sloboda?!
Komuniste, a vjerujemo i većinu građana naše zemlje je zatekla i, ako hoćete, iznenadila ta Vaša necjelishodna odluka, pa se bojimo da to sve nije plod Vaše volje, već nečijeg diktata. Ako to eventualno jeste slučaj, to bi bila samo potvrda nečega što se kod nas događa i zove manjak slobode pri samostalnom odlučivanju bilo pojedinaca ili institucija u cjelini. Ako, pak, nijeste smjeli poći da se ne zamjerite NATO-u, to bi značilo da ni Vi, a ni naša zemlja nije do kraja suvjerena, već ‘’mora da sluša’’ šta će reći neki staratelji izvana... A priliči li to Crnoj Gori i našem vjekovno slobodarskom narodu, predsjedniče? Ne želimo da do kraja budemo maliciozni, ili barem tako shvaćeni, ali Vam, gospodine predsjedniče, naše prelijepe zemlje, ipak, moramo postaviti još nekoliko pitanja... Ako ste mogli poći u jednu crnogorsku opštinu bez pitanja vlade, skupštine ili tog koordinacionog odbora, a povodom dodjele titula počasnih građana stranim licima, koja uzgred rečeno otvoreno politički promovišu stvaranje velikih država na Balkanu, kako to da o odlasku u Moskvu zatražite „dozvolu?” A već ste bili dali riječ koja obavezuje da ćete prisustvovati događaju na Crvenom trgu... Da li Vam je savjest mirna? I u jednom i u drugom slučaju, ili je to bio samo veliki lapsus - nije nego, gospodine predsjedniče Crne Gore!