Piše: Borivoje Ćetković
Već je bilo riječi o tome da su vladajuće elite u SAD, ubrzo posle završetka Drugog svjetskog rata, odlučile da stvore Sjevernoatlantski savez s ciljem da se nametnu Evropi i otpočnu sa kreiranjem posleratnog svijeta- starog/novog svjetskog poretka. Fokusiraću se na ‘’gospodarevo’’ hitanje da on i njegova Crna Gora, ‘’liderka u regionu’’ ( u mnogo čemu), bez pitanja građana, stupi i formalno u prve redove NATO-a. Riječ je, dakle, o toliko očekivanoj famoznoj pozivnici.
Prvo da vidimo zašto se našem diktatoru toliko hita da stane pod NATO kišobran i šta time postiže?
Ukratko, članstvom u ovom porobljivačkom savezu, između ostalog, hoće da ojača sebe, svoje samovlašće u partiji, njegojv državici, društvu, da zadrži lidersku poziciju među crnogorskim suverenistima, da se osigura od socijalnih potresa i da uveća svoje ‘’istorijske zasluge’’ za ‘’vaspostavu’’ nezavisne Crne Gore. Hoće da mu se broji kako je Crna Gora baš za vrijeme njegove vladavine postala nezavisna država i da je zahvaljujući njemu postala članica NATO-a.
Šta je ‘’gospodar’’ učinio za ovih 20 i više godina vladavine znamo, ali šta će sve da uradi u Crnoj Gori i sa Crnom Gorom ulaskom u NATO to ćemo tek da vidimo.
Učlanjenje Crne Gore u Atlantski savez dobro će mu doći da i dalje dijeli Crnogorce.
Ko makar imalo poznaje ‘’gospodarevu’’ političku ‘’evoluciju’’, njegov ‘’razvojni put’’ nije iznenađen NATO kampanjom , kojom on direktno diriguje, niti njegovom nervozom da se što prije nađe u okrilju svojih gazda i nalogodavaca iz vremena ratne agresije na SR Jugoslaviju.
Da podsjetimo.
Otkad je zagospodario i prisvojio poluge vlasti, trasirao smjerove hajki na borbeniji dio opozicije, na nevladine organizacije koje mu u kontinuitetu zagorčavaju život, opredijelio se za ovaj osvajački savez još sredinom devedesetih godina.
I kada bi kojim slučajem pokušao da promijeni ‘’stranu’’ ( a prevrtao se ka’ i pojedan crnogorski političar)- ne bi mu bilo dozvoljeno . Tamo gdje je bio 1999. godine, u vrijeme punog procvata svojih ‘’lukrativnih’’ poslova (organizovanog šverca cigareta), prisiljen je da ostane i danas. Nema mu mrdanja! Mora da se suoči i sa stvarnošću: pozicija mu se promijenila, ‘’ugled’’ opao, a ‘’upotrebljivost’’ mu se znatno smanjila.
Nekada u uvrijeme ratne agresije na SR Jugoslaviju oko njega su se otimali svjetski moćnici: Klinton, Bilt, Solana, Olbrajt i mnogi drugi.
Danas ni on, a ni njegova državica- poluprotektorat nemaju značaj koji je on umislio da imaju.
Šta je sve ‘’gospodar’’ morao da čini i gdje je sve stigao sa ministrom Lukšićem i bivšom vojnom ministarkom Milicom Pejanović Đurišić samo da bi nam se što prije uputio taj toliko željeni i očekivani poziv, dobro je poznato javnosti. I sve je bilo uzalud.
I generalni sekretar alijanse Jens Stoltenbeg, koji je nedavno posjetio Podgoricu bio je dosta suzdržan, neodređen. A visoki zvaničnik NATO-a nije bilo ko- potiče iz poznate norveške političke dinastije. Njegov otac Torvald Soltenberg član je Bilderberg kluba, tajne svjetske organizacije koja je odigrala ključnu ulogu u razbijanju Jugoslavije.
Američki kolaboracionisti u Crnoj Gori nikako da shvate da je danas 2015. godina , a ne 1999. Svijet se promijenio. Amerika više nije ono što je bila i što danas o njoj misle crnogorski natofili.
I po mišljenju američkih analitičara, doba američke dominacije uveliko prolazi- moć joj je u opadanju. Vašington se ne miri sa ovom za njih poražavajućom činjenicom – ekspanzija se i dalje nastavlja i u Evropi i u svijetu. Kada je riječ o Evropi, za američkog profesora političkih nauka Džona Mišajmera ekspanzionistički karakter NATO-a ogleda se u težnji da se izoluje Rusija. ‘’Raspodjela moći u Evropi ostaje bipolarna ( Rusija i SAD su glavne sile), i njihova bezbjedonosna nadmetanja će se intenzivirati’’, zaključuje Mišajmer. S obzirom na sve ono što se danas događa na relaciji NATO- Rusija, američki profesor je potpuno u pravu.
Ova ‘’intenzivirana nadmetanja’’ vidi svako, pa i ‘’gospodar’’, ali se pravi nevješt i pokušava da od javnosti krije elementarnu istinu: da biti u NATO- u znači biti protiv Rusije, protiv njenih nacionalnih i državnih interesa.
Ostavimo po strani činjenicu da se Crna Gora, bez pitanja građana, gura u savez protiv države i naroda koji je od vladike Danila naovamo pomagao Crnoj Gori i Crnogorcima vojno, diplomatski, materijalno i na prosvjetno- kulturnom planu. U istoriji Crne Gore bilo je i prije ‘’gospodara’’ vladara koji su nas odvajali od Rusije. Guvernaduri su bili ekspozitura mletačka. A šta je sve rađeno 1948. godine u vrijeme rezolucije Inforbiroa još se sjećaju preživjeli golootočki mučenici.
Gura nas ‘’gospodar’’ u osvajački, imperijalistički, antiruski savez koji više nije tako vojno moćan kao što je bio u vrijeme razbijanja Jugoslavije. Primorava nas da držimo oči zatvorene pred stvarnošću i da i dalje živimo u ubjeđenju da su SAD sila od svijeta kako je to svojevremeno 1995. izjavljivao politički umirovljeni Svetozar Marović kada su zajedno bili u posjeti Pentagonu.
Mnogo se (naročito u opoziciji) priča o neispunjenim uslovima za prijem u Alijansu. Da li je neispunjavanje kriterijuma za članstvo u NATO glavni i jedini razlog da od pozivnice zasad nema ništa?
Nije stvar samo u neispunjenim uslovima, jer neće biti da su neke nove članice NATO-a , na primjer Albanija, Bugarska, Hrvatska preko noći postale demokratske, pravne države u kojima nema pljačke, korupcije i kriminala svih vrsta. Radi se o našoj geostrateškoj poziciji na ovom dijelu Balkana, njenom značaju za sučeljavanje NATO-a sa Rusijom.
Politički analitičari su saglasni: zapadni Balkan danas je zbog teritorijalnog pristupa Bliskom istoku, naročito centralnoj Aziji, region geostrateških nadmetanja svjetskih moćnika, prije svih SAD i Rusije, a prema njemu ‘’ruke pružaju’’ Njemačka i Turska. Određeno interesovanje za ovaj region pokazuje i Kina. Da bi se vladalo ovim prostorom, moraju se prethodno kontrolisati arterije Rajna-Majna- Dunav- Morava- Vardar, kao i Morava- Nišava- Marica- Istanbul- Mala Azija. U centru tog strateški značajnog prostora nalazi se Kosovo i zbog tog njegovog položaja izvršena je agresija na SR Jugoslaviju. Kosovo je u srcu tog strateškog prostora. To je bio prvi i najvažniji uzrok napada na našu zemlju, dakako ne i jedini.
Na ovim zanačajnim pravcima ne nalazi se ‘’gospodareva feud-država’’ Crna Gora. I u tome je sva muka ‘’gospodareva’’. Mora da čeka, da stane u red pa kad ga pozovu. Zna da će ga primiti, ali kad će -ne zna se!