Piše: Dragan Koprivica
Da se u politici ove vlasti ništa ne mijenja, dokaz je i ovaj naslov. Isti koji je autor kolumne davno koristio da pojasni šta je šef režima htio i da kaže, ali evo i da od toga ne odustaje svih ovih tridesetak godina boljeg života.
I ovoga puta, povodom slavnog dijaloga vlasti i opozicije, koji se završio neslavno, vidjelo se da u ovoj zarobljenoj zemlji vladaju trik-majstori. I to još od historijskog nesporazuma Mila i Momira. Tada je, grupica demonstranata instalirana pred Skupštinom nasukala sve nas da odemo pred Vladu, gdje ćemo biti prvi put zasuti suzavcem. I, evo, suzavca do danas ne fali. Jer ga za građane uvijek mora biti. Ima se, može se.
I nedavni protesti razbijeni su uz ruku podrške „demonstranata“ koji su opet demonstrirali kako se iznuđuje sukob pred Skupštinom. A to što su izašli iz stare zgrade Vlade, to je samo znak da se istorija ponavlja i po mjestu radnje. Prije – mi ispred Skupštine pred Vladu, sad – oni iz Vlade pred Skupštinu. Čisto, uzvratna posjeta.
I pojava Pozitivne, koja je pozitivna na saradnju s režimom, takođe je bila politički trik, ali dosta providan. No, kod našeg naivnog naroda može sve da prođe, pa i ono što se vidi iz aviona. Kad su u samom početku, po osnivanju, pozitivci dobili dosta prostora na Javnom servisu i kad su se, fino dotjerani unisonim kravatama, pojavili kao alternativa vlasti, bilo je potpuno jasno da su formirani, u stvari, samo da budu alternativa SDP-u, koji je počinjao da otkazuje poslušnost DPS-u. Alternativa po sistemu: „Ako nećeš ti, oće druga tri.“
I tako se i desilo. Ta nova partija je vlastima prvo na tacni izručila Nikšić, pa Podgoricu, i da ne nabrajamo. Sad je svoju profilaciju zaokružila ulaskom u Vladu, a sve oštro napadajući režim po sistemu „Da se Vlasi ne dosjete.“ Isti režim, koji će joj na predstojećim izborima drugarski odvojiti djelić biračkog tijela, tek da bi opstala na političkoj sceni kao alternativa SDP-u, da se pokaže kako i drugi hoće s DPS-om.
Ali je uzburkane strasti oko flagrantne poslušnosti Pozitivne trebalo nekako pred javnošću, muzički rečeno, „denfovati“. Zato je premijer preduzeo elegantan međukorak: bacanje prašine u oči javnosti i dijelu opozicije, pozivajući je širokogrudo na pregovore. Pritom uz lagano čuđenje što se ovoj i ovakvoj vlasti navodno ne vjeruje. A izrekao je i jednu finu misao, drugarsku dilemu, da to opozicija, izgleda, ne vjeruje režimu oko lažiranja izbora?! No, ako je već to tako (!), nek onda te iste nevjerne Tome izvole na diobu ministarstava do iznemoglosti. Nek podijele ministarstva, i odgovornost, i problem riješen.
DF je već u samom startu prozreo taj manevar oko danajskih darova, i nije dolazio. A pregovori su imali dramski karakter: teatralno započeli, pa se komično i završili. A premijer je samo želio da dobije na vremenu, i u tome je i uspio. Da bar za početak opravda svrhu podrške Pozitivne, jer, eto, zaboga, zahvaljujući toj partiji pregovori su i započeli. Ali pregovori po navedenom sistemu: „Dođite da se ne dogovorimo, ali možemo da glumimo.“ A što su pregovori propali, pa ne može baš sve najedno, i da bude pregovora, i da pregovori uspiju. Što je mnogo, mnogo.
Trik-majstori režima su znali da mogu ponuditi ponešto za ponekog, ali glavno nikom, i ni za šta. Pregovori propali, uz njihovu pomoć skrenuta pažnja sa gafa Pozitivne, fingirano je raspoloženje vlasti oko dogovora s dijelom opozicije, i sve na kraju ispalo kao dobra farsa. A međunarodna zajednica blago začuđena.
Naravno, SDP se nakon bratske diobe vlasti toliko godina sad pretvorio u povrijeđenu partiju, koja je, navodno, sve vrijeme bila opoziciona, a sve vrijeme se služila svim mahinacijama vlasti. Ali ti dupli standardi SDP-a su ono što su naslijedili i od stranaka koje su prije napadale režim, a služile mu, kao Narodna stranka, itd. A sad je štafetu od SDP-a preuzela Pozitivna, uz obrazloženje da, zamislite: „neko mora“. Kakvo istorijsko opravdanje. A svaki vješt vladar osim svoje vladajuće partije ima i poneku svoju rezervnu opozicionu stranku.
„Nego što!“, rekla bi gospoda liberali, koji su nekad takođe žestoko napadali režim i žestoko završavali za njega mnoge poslove dizanjima ruku u parlamentu. Naravno, sjećamo se, sve je to imalo i svoju cijenu u tadašnjoj valuti. Istorija se ponavlja, ali se na istoriji i pada. A građani će valjda jednom i progledati.
Zbog svega navedenog, promoterima aktuelnog režima predlažem da za novu kampanju uvrste svoj autentičan slogan, ali ovog puta u cjelosti: „Za bolje sjutra – malo morgen“. A možda se i ovaj dobri i naivni narod jednom opameti. U Crnoj Gori mnogo toga se dešava, pa možda i ovi na vlasti konačno jednom promijene skupštinske klupe.
A da li Krivokapić sad ima u planu i novi trik SDP-a. Da li će dva lidera SDP-a, bivši i sadašnji, Rakčević i Krivokapić, sad u novu koaliciju, pa opet s DPS-om nakon izbora? A da pritom predvode dio opozicije koji im povjeruje. U Crnoj Gori sve može, ali se sve, prije ili kasnije i vidi. Idu interesantna politička vremena. Dosadno, svakako, biti neće. U svakom slučaju, pašće snijeg, posebno u oktobru, i to sa svojom osnovnom namjenom.