Piše: Branko Rakočević
“Crna Gora nam je dala trides’ i šes’ generala”... Dala nam je i sijaset vrhunskih sportista, sve bolji od boljeg... Legendarni Dejo Savićević bio je Berluskonijev genije, Peđa Mijatović kralj u „Realu’’... Duško Ivanović je sa ‘’Jugoplastikom’’ dvaput pokorio Evropu, Peković, Vučević i Mirotić haraju NBA ligom...
Sve same legende, ali niko i nikad kao Mijo... Miodrag Perunović... Perun, slovenski bog neba, gromovnik, neka vrsta slovenskog Zevsa. On vlada atmosferom, i jedan je od najvećih bogova Slovena. Ime Perun nastalo je iz indoevropskog korijena “per”, a znači “vrlo snažno, silovito udariti”. Vezan je za pravdu, i kažnjava neposlušne, zle, krivokletnike, zatvarajući im nebeske dveri... Svaka sličnost sa Mijom je frapantna...I dok su ulične horde zla harale gradom, na ringu u Domu omladine pesnice su sijevale po strogim pravilima igre, mada je, ponekad, zbog vrele krvi junačke, bilo i žestoke makljaže, pa i „krvi do koljena”... No, jedan bokser se svojim talentom, magičnim plesom, viteštvom i plemenitošću izdvajao od ostalih boksera-razbijača. Zahvaljujući svom daru i posvećenosti, Mijo se meteorskom brzinom vinuo u neslućene visine. Za kratko vrijeme od golobradog mladića koji je svakodnevno trčao stazom slave pored “Pet udovica”, pa preko Vezirovog mosta, pored hemijske čistione, kasarne “Morača” i gimnazije, pa sve do trošne bokserske sale u Njegoševom parku - postao je svjetski vicešampion i evropski šampion.
Boksersko amatersko prvenstvo svijeta (BAPS) na kojem je Mijo rušio sve redom održano je 1978. godine u Beogradu. Padali su pred njim veliki favoriti, Venecuelanci, Grci, Rumuni, i naravno, Njemci.
Finale Svjetskog prvenstva u velter kategoriji bilo je spektakularno. Cijela nacija bila je uz Mija, a neki od uzbuđenja i straha od ishoda, i nijesu mogli da gledaju meč. Njegova majka je bila jedna od tih, pa bi, dok traje borba, odlazila u kupatilo, i odvrtala vodu s tuš baterije “do daske”, kako ne bi čula šta se događa u ringu.
Mijo je u prve dvije runde, nošen beogradskom publikom, održao bukvicu slavnom ruskom bokseru Račkovu. U trećoj je malo posustao, ali je, po prikazanom zaslužio pobjedu. Svi su ga već vidjeli na krovu svijeta, ali sudije nijesu tako mislile, pa su pobjedu dodijelile ruskom bokseru. „Pionir” je prvo zanijemio, a potom i proključao... Negodovanje i zvižduci parali su uši. To je bio najduži i najžešći koncert zvižduka ikad odslušan u ‘’Pioniru’’, koji je potrajao i dok se održavala ceremonija proglašenja pobjednika u poluvelter kategoriji, i dok je trajao naredni meč u kojem je ruski razbijač Savčenko razbijao svog protivnika... Zvižduci nijesu prestajali, a kulminaciju su dostigli tokom proglašenja pobjednika u velter kategoriji, gdje je Mijo, nepravdom sudija, zaustavljen na stepenik do neba.Tuga, bol, očaj, suze... Moskva suzama ne vjeruje... a ni Beograd, ni Podgorica.
No, već naredne godine, na Evropskom prvenstvu u Kelnu, te suze su postale radosnice. Mijo je u finalnom meču, pred koji je bio “prežaljen” gotovo od svih, ali, srećom, ne i od boga Peruna, održao pravu lekciju strašnom ruskom nokauteru Savčenku, i popeo se na krov Evrope. I dok je Mijo redom “peglao” svoje protivnike, majka mi je uz pomoć pegle i specijalnog lepljivog postera napravila majicu sa likom velikog šampiona. Nijesam je danima skidao... O, kako sam samo zoran bio...
Perun je bio jedan od rijetkih boksera zbog kojih se pesničenje s pravom moglo nazvati “plemenitom vještinom”.