Piše: Jovo Pejović
Svjedoci smo rastakanja i raspadanja moralnih normi i etike društva u kom živimo. Riječi ''čast'', ''poštenje'', ''dostojanstvo'' postaju arhaizmi. Popularnije je hejtovati, šerovati, ugraditi silikone i napraviti selfi, reketirati, krasti i lagati nego živjeti časno i pošteno. Ako se na čelu društva nađu rasipnici morala odnosno ljudi koji su moralu okrenuli leđa što je kod nas slučaj, a o čemu svjedoče brojne afere čiji su akteri ključne ličnosti na političkoj sceni Crne Gore, onda je jasno očekivati moralna posrnuća i na društvenom i na individualnom planu. Čini se da režim najviše glasova dobija od u svakom pogledu marginalnih i neostvarenih ljudi. Oni nas za svoj mali šićardzijski interes guraju u prljave šape ordiniranih politikanata bez vizije i želje za opštim napretkom. Nama je potrebna nova snaga koja bi izgurala u prve redove nove časne i sposobne ljude, spremne da se hrabro i do kraja bore za vrijednosti koje će nas uvesti u red slobodnih i ekonomski stabilnih država. Političari su kasta odvojena od naroda kojima je lični interes najvažnija. Nikada na političkoj sceni nije bilo više foliranata i ljudi kojima se ne može vjerovati. Oni su zaposjeli sva važna mjesta, zabarakadirali se u kabinete i polako ali sigurno otimaju i poslednju nadu da će i nama koji na život gledamo onako kako su gledali naši preci ostati parče Crne Gore kojoj smo se divili i kojom smo se ponosili. Teško državi koju reprezentuju prostaci i vođe mafijaških klanova. Teško narodu koji je prinuđen da živi u državi gdje niko ne zna šta nas čeka sjutra. Svaki čovjek u Crnoj Gori osjeća da se naša država nezaustavljivo kreće ka istorijskoj provaliji. Budućnost nam je toliko neizvjesna da je niko ne može predvidjeti. Ovdje svi očekuju nešto čega nema, nešto što nam političari i političke stranke godinama obećavaju, a što nam nikako ne dolazi. Građani Crne Gore žive pod stranom i ideološkom prinudom. Stranom zbog toga što znaju da ništa ne zavisi od njih već od velikih sila i njihovog uticaja na političke elite, a ideološkom zato što se ne misli ili radi građanski već partijski. Naša najveća nesreća je što živimo s nasilnom promjenom društva, države i kulture. Tako je i nezavisna država Crna Gora 21. maja 2006. stvorena nasilno, suprotno većinskoj volji građana, po diktatu velikih sila koje su osmislile i pomogle referendumsku krađu, dovodeći na dan održavanja referenduma čak i građane zapadnih zemalja koji su prvi i poslednji put tog majskog jutra sletjeli na podgorički aerodrom a da niti vole, niti pripadaju Crnoj Gori. Naravno, nama koji smo zbog toga danima bolovali, nezavisnost Crne Gore ne bi smetala (naprotiv) da umjesto samostalne Crne Gore nijesmo dobili privatnu državu i da otcjepljenje nije bio projekat Zapada za otimanje Kosova od Srbije, ali i uvod u odvajanje Crne Gore od njenih korijena. Od najavljenog boljeg života koji će nam donijeti nezavisna Crna Gora kako su nam poručivali separatisti u referendumskoj kampanji nema ništa, naprotiv, nazadovali smo u svim oblastima i pokazali se i te kako zavisnima, naročito od naših vječitih neprijatelja od kojih se ne smijemo ni prekrstiti i koji nam vode i spoljnu i unutrašnju politiku, a za servilnost režima koji služi isključivo njihovim interesima žmure na očiglednu degradaciju vrijednosti koje nas u dijelu razvoja demokratskih odnosa i ekonomske stabilnosti drže na samom dnu ljestvice evropskih država. To na svojoj koži najbolje osjećaju građani Crne Gore koji su do te mjere uplašeni da ne kažnjavaju vlast, niti reaguju na način kako se to radi u savremenom svijetu na hapšenja njihovih najistaknutijih predstavnika zbog umiješanosti u milionskim krađama.
Komentari
Komentari se objavljuju sa zadrškom.
Zabranjen je govor mržnje, psovanje, vrijedjanje i klevetanje. Nedozvoljen sadržaj neće biti objavljen.
Prijavite neprikladan komentar našem
MODERATORU.
Ukoliko smatrate da se u ovom članku krši Kodeks novinara, prijavite našem
Ombudsmanu.