Piše: Dragan Mraović


Božije proviđenje čini čuda. Bog je milosrdan pa pomaže i onima kojima je mjesto u Spužu, a ne na državnoj funkciji. Doduše, ne baš svima. Sveto od Milja je završio u Spužu, ali mora da je zgriješio nešto i Bogu, a ne samo ljudima. Međutim, zato je Svevišnji bio milosrdan prema onome ko ne samo da zaslužuje Spuž najviše u Crnoj Gori, no se i o Boga ogriješio. Prema Gospodaru. Ali, možda je to dobri Bog učinio da bi ga na kraju još više kaznio, po onoj jevrejskoj „dabogda imao, pa nemao“.
Božijim proviđenjem Gospodar je progledao i vidio da kraj sebe ima krpelja umjesto Krivomozgića. Dvadeset godina to nije shvatao, ali je Božijom voljom sada progledao i užasnuo se kada je vidio da je sve u igri „počev od slobode“, kako reče, ali ne doreče da je riječ o njegovoj ličnoj slobodi. Ipak je ukopčao nekako da je u pravu novinar i pisac Adi Hodžić kada kaže: „najgore je čovjeku kada um otisne na ringišpil, a probudi se na sivoj javi nemoći“.
Gospodar je shvatio da mu se primiče kraj vožnje na ringišpilu – „predsjednik-premijer“ i da će uskoro biti„tabula raza“, odnosno nemoćan bez imuniteta i bez vlasti. Naravno, još nije ukopčao da je bio mudar francuski pisac Alber Kami kada je rekao: „Čovjek je uvijek slobodan na nečiji tuđi račun“. A Gospodar je slobodan na račun građana Crne Gore i oni su to konačno ukopčali, pa neće više da mu plaćaju račune.
Svaki čovjek koji ima vlast, spreman je i da je zloupotrijebi, ako nema ograničenja. „Naročito je opasan“ - kako reče Toma Akvinski - „ako je pročitao samo jednu knjigu“.
Sa druge strane jedna albanska poslovica kaže: „Zao čovjek nesreća je zavičaja“. Dakle, slijedeći ove mudrosti Gospodar ima sve preduslove da tvrdi da je Krivomozgić krpelj. Jer, „sličan se sličnom raduje“, pa su zato dvadeset godina bili u ljubavi. Ali, dobri Bog je riješio da pokvari tu idilu, pa je učinio da se Gospodar prosvijetli. Još kada bi učinio da on shvatio da čovjek stvara novac, ali da novac ne može da stvori čovjeka, pa čak ni od Gospodara, možda bi osim „samo jedne knjige“ mogao da pročita da je „krpelj paukoliki ektoparazit iz reda Ixodida potklase Acarina.
Krpeljima se naziva i jedna grupa grinja — endoparaziti šugarci, koji žive u koži čovjeka, najčešće između prstiju“.
Pošto je njegov dojučerašnji pajtos odjednom postao krpelj, mogao bi Gospodar da provjeri da mu nije ostavio i šugarce, pa da se i on uskoro nađe u opoziciji, a onda bi to bilo buđenje u „javi nemoći“. Svi će ga njegovi poltroni ostaviti, jer neće biti više benefita za loš rad i političko trućanje. Većina će ga nagrditi više od svih njegovih sadašnjih oponenata. A biće među njima i svjedoka protiv njega koji će svjedočiti samo da bi spasili sebe. Neće mu biti više od pomoći ni onaj koga se on jedino boji u Crnoj Gori, a za koga svi znaju ko je, pa čak i državni tužilac iz Barija Đuzepe Šelsi.
Mora Gospodar ima te šugarce, jer ga svrbi „sveta odbrana sveslovenstva i ekskluzivnog pravoslavlja“. što će, tvrdi on, vratiti bogatu Crnu Goru na rizik, sukob i siromaštvo. Najveći rizik je on sâm. Uništio je svijetlo ime Crne Gore i pretvorio je u Tortugu. Izazvao je sukobe sa Rusijom i Srbijom. A iz kog bogatstva će se Crna Gora vratiti na siromaštvo? Nije valjda da misli da su svi skinuli džempere, nakačili rolekse od sto hiljada evra, otvorili račune u Londonu, otvorili svoje privatne. banke Jeste poneko, kao i on švercovao bakse, ali jedan vozač glisera, Crnogorac, je zbog toga ležao šest godina u zatvoru u Bariju. Pare nije stekao, jer su ga uhvatili u prvoj vožnji. Gospodar ih je stekao. Uhvaćen je, ali se brani imunitetom. Koliko će biti u Spužu kada siđe sa Adijevog ringišpila?

(Autor je ne­ka­da­šnji ge­ne­ral­ni kon­zul SRJ u Ba­ri­ju)