Piše: Mihailo Medenica
Dakle, ako je vjerovati premijeru, a nema razloga da mu ne vjerujemo jer čovjek je od riječi (ne i djela, odlučio se i specijalizovao samo za jedno)- formiranje albanskih opština van Albanije je ,,dječija igrarija”, kako kaza, napominjući da nema razloga za brigu!
Identično su, svojevremeno, govorili neki nalik njemu na pomen Prizrenske lige (obje), što se takođe ispostavilo kao ,,dječija igrarija”, s tim što su se djeca malo zaigrala pa pobila, raselila i raskorijenila srpski narod s teritorija koje su u Prizrenu kaparisane kao čisto albanske.
Zadivljuje mir s kojim se prvi među nekolicinom jednakih i milionima nejednakih odnosi prema nečemu čemu će parirati nesrećnom Zajednicom srpskih opština na sjeveru Kosova, kako jopet napominje, ako ikada bude formirana, što nikako ne napominje!
Znači, mi ćemo novom zlu u povoju parirati formiranjem nekolicine kućnih savjeta, ako nam Priština dozvoli, i to na našoj teritoriji, što je brana formiranju zajednice albanskih opština koje podrazumijevaju četiri države, od kojih je samo jedna Albanija?!
Mudro, nema šta, istorija će sasvim sigurno zabilježiti da je mudrošću velikog državnika imenovanje četiri sekretara skupštine stanara srpskih opština (nešto nalik sedmorici sekretara SKOJ-a, valjda) toliko poremetilo planove Albanaca za daljim komadanjem Srbije, da su naposletku tu zajednicu ,,svojih” opština preregistrovali u Kulturno- umjetničko društvo ,,Adem Jašari”, s kojim su nalik nekoj hipi trupi nastupali po Balkanu šireći čuvenu poruku: “Vodimo ljubav, a ne rat! Rat ćemo kad završimo s vođenjem ljubavi i navučemo gaće!”
Zadivljuje i s kakvim mirom nije odreagovao na pisanje ,,Blica” da Ramuš Haradinaj godinama već, uz pomoć ovdašnjih prodanih duša i čauša, sasvim slobodno i krajnje komotno švercuje oružje preko Srbije, sa sve stajankom ovdje da se ,,kalaši” s broda pretovare u kamione, dok mu brat, Daut, krvolok koliko i bata mu, slobodno šeta Novim Sadom vodeći računa da porodični posao slučajno ne trpi zbog onoliko ,,državnih udara” i pokušaja ,,destabilizacije vlade” koji potresaju državu koju siroti premijer nosi ko Atlas na junačkim plećima!
Zapravo, svodi se na to da i ne švercuje, jer šverc podrazumijeva da od nekoga zazire, strahuje, strepi...a osim ako to nije nemirni Dunav- država sasvim sigurno nije!
Vjerovatno je i to ,,dječija igrarija”, jer kakva bi veza mogla postojati između Ramuševog biznisa, formiranja zajednice albanskih opština van Albanije i premijerovog budističkog mira- nikakva, osim ako niste toliko maliciozni da tražite dlaku u jajetu ili ,,kalaš” u šleperu?!
Neka se nama Samorođeni, ministar opšte prakse na stažiranju dr Stefanović i drugari iz folklorne trupe BIA bave važnijim stvarima, kakve sigurno jesu potraga za kočničarima reformi sa ,,fejsa” i Tvitera, a ako baš zagusla onda ćemo toliko pritisnuti Brisel da toooliko pritisne Prištinu koja će pod tolikim pritiskom sasvim sigurno popustiti i dozvoliti probno formiranje Zajednice srpskih opština, uz uslov da do 18 sati oslobode kafanu zbog unaprijed zakazane proslave dječijeg rođendana...
Zaista je, bre, neprijatno koliko nam dobro ide čim je i Haradinaj odlučio da radi preko Srbije, znajući da toliki podsticaj i subvencije ne bi dobio nigdje drugo, pa eto imamo vremena i novca i za metro!
Kako koji metro?!
Pa, onaj koji je premijer pomenuo u jučerašnjem trećem obraćanju javnosti, odnekud...
Da, zaradilo se, ponešto i uštedjelo, pa eto došlo vrijeme za ukopavanje!
Mislim, ne za takvu vrstu ukopavanja, jer ne misle Albanci ništa loše, niti Haradinaj nekog naoružava, već skladišti ispod kreveta da mu roditelji ne nađu tolike ,,kalaše” i pošalju ga na spavanje bez večere, već metro ukopavanje za koje će, cijenim, Samorođeni u najskorije vrijeme postaviti kamen temeljac, bez razlike što bi kamen mogao da predstavlja problem za nešto što bi trebalo da se kreće pod zemljom, a da pritom nije Vulin u osmatranju?
Pretpostavljam da će početna stanica biti u ,,Beogradu na vodi” a krajnja?
Ma, koja, bre, krajnja, nema ovdje kraja ringišpilu obmana i to po cijeni jedne vožnje po simboličnoj cijeni- formiranja zajednice opština u koje će se sabrati oni koji prežive i uspiju da ispričaju...