Piše: Nikolina Đurović


Rekli su mu da pod ovom plavom kapom sedam milijarditi je. Da, na kontinentu na kom ponikao je, on četiri milijarditi je. Da, u državi čiji državljanin je, on osam milioniti je. Da, u polisu u kom rado političi, on milioniti je. Još rekoše mu da je prikladno da u domu svomu bude svega ih troje, jer tako priliči narodu mnogoljudnome. Kazali su mu da u razredu, združe li i razrednog milog, on trideseti je. Da, u registru đaka, pod brojem petim registrovan je. Da, po mjeri uspjeha i kriterijumu znanja, znalac deveti je. Da, po mjeri podobnosti i kriterijumu poslušnosti, poslušnik drugi je. Još kazaše mu da je prikladno da uvijek bude prvi, jer samo prvi je najbolji. Rekli su mu da na rođenju težio je tri kilograma i pet stotina dvadeset grama. Da dužio je centimetra pedeset i dva. Da dobro se krijepio, još bolje razvijao. Da, đače prvače, napredno je bilo, sto petnaest centimetara i dvadeset pet kilograma. Još rekoše mu da je prikladno dostići pravu mjeru, metar devedeset centimetara i devedeset kilograma. Kazali su mu da pamet odmah su mu premjerili. Da na prvoj provjeri pameti jedva je zadovoljio, kvocijent pameti devedeset, jedva je dosegao. Da do druge provjere pameti evoluirao je, svoj kvocijent pameti na stotinu i deset uspeo je. Da u nekom trenutku briljirao je, pa pametan stotinu i četrdeset postao je. Još kazaše mu da je prikladno raspon svog kvocijenta pameti između devedeset i sto deset raspeti. Rekli su mu da standardni diplomac diplomira do dvadeset i pete. Da uobičajeni poslodavac upošljava aspirante do tridesete. Da ženik kojem je do ženidbe ženi se do trideset i pete. Da mirovina mu sljeduje poslije šezdeset pete. Još rekoše mu da prikladno bi bilo da crna zemlja ga ne pokrije prije sedamdeset i pete. Zaključiše, da on samo broj je. Da on ima svoje brojno stanje za premjeravanje. Da nužno je mjeriti ga i standardnim proklamovati. Da, nestandardan, inkvizitorski, spaljen biće. Naglasiše, da ne bi smio pomisliti da štogod je više. Da u birokratizaciji, on samo identifikacioni broj je. Da u informatizaciji, milijardita prikaza je. Da u enciklopediji mrtvih, u tom sahatu, četvrti biće.
,, Ali kako ja na broj se mogu reducirati, kad osjećanje imam svakog parnog i neparnog broja, zbira svih asteroida, planeta i kometa? Zar moja mjera to je prava, biti samo naznaka, parna il’ neparna?!“ I dobro se upitao, još bolje je zaključio, jer, nijesu mu rekli...
Nijesu mu rekli da u numeraciji, međ milijardama, milionima, registrima i gramima, on sam jedan naj je vrijedan. On, jedan, jedini, jedinstveni. On, čiji zbir genotipa i fenotipa, samo njegovog je tipa. On, koji kad prstom svojim daje tisak, njegov jedinstven je otisak. On, čija jedinstvena sudbina svakoj drugoj je neslična. Još mu nijesu rekli da taj jedan, pride je i dvodjelan. Da dvodimenzionalnost je njegova i da sve njegovo na dualizmu počiva. Da on tačka je susreta svijeta dva, a u tome sva njegova je tegoba. Da u toj tački, odvajkada, sukobe se načela dva, a ovaj izmiriti ih vreba. I vječno traje borba ta, pomirenja svijeta dva! Još nijesu mu rekli da dvodimenzionalan, jedan je i trodjelan. Iz duha, tijela i duše. Nadsvijesti, svijesti i podsvijesti. Znanja, iskustva i postojanja. Misli, riječi i djela. Energije, stvari i etra. A da takva je božanstvena trijada, na međuodnosu ona počiva!
I nijesu mu rekli da njegovoj višedimenzionalnosti svršetka nema, da jednodjelan, dvodjelan, trodjelan on je bespočetan, beskrajan, bezbrojan. Nijesu mu rekli da je veći od zvijezda, zbira svih asteroida, planeta i kometa. Da u birokratizaciji, on broj je; u standardizaciji, samo standard je. No, po standardima zvjezdanim, on infinitan je. Još nijesu mu rekli da će se šest stotina hiljada stotinu dvadeset tri puta razočarati, no da nužno je, bar jedared više se očarati! Da s protokom života će se smanjivati, potom i dematerijalizovati. A da će potom onako dematerijalizovan međ komete katapultiran biti. I ono najvažnije, rekli mu nijesu, da baš tamo stanuje jedan besprijekorni, čudnovati mjerač, antropometar, što matematički precizno, etički korektno, mjeri i premjerava. Kvocijent širine misli, težine riječi, visine djela. Naročito, kvocijent preuzvišenih djela. Kad premjere te antropometrom, uzduž i poprijeko, tad saznaš koja ti je mjera prava, ne jedinstveni matični broj građana. Tad upišu ti pravu mjeru, antropomjeru, u centralni registar zvjezdanih subjekata. Tad zasijaš ko zvijezda il’ zvjezdica, il’ se ugasiš bez povrata, sve zavisno od tvojih ti djela. I evo, sada zna da mjera prava je biti zvijezda Sjevernjača...

(Autor­ka je pro­fe­so­ri­ca i knji­žev­ni­ca)